Gž-5/2009-2 · Županijski sud u Gospiću

Poslovni broj: Gž-5/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. M. R. iz A., II. J.

V. iz B., S., R. S., III. M. V. iz B., N…, R. S. i IV. P. V. iz B., Z…, R. S., svi zastupani po punomoćniku A. B. odvjetniku iz R., D., protiv ovršenika I. P. V. iz V., G. B. P…., II. V. P. iz B., V. k.br.., R. S. i III. B. V. iz B., R. P. …, R. S., radi naplate novčane tražbine na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Otočcu broj: Ovr-1060/04-19 od 9. prosinca 2008.g., dana 19. siječnja 2009.g.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Otočcu broj: Ovr-1060/04-19 od 9. prosinca 2008.g.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

Odbacuje se prijedlog za ovrhu zaprimljen u ovom sudu dana 27. lipnja 2006.g., kojim ovrhovoditelj proširuje ovršni prijedlog kao nepravovremen. Protiv navedenog rješenja u zakonskom roku žale se ovrhovoditelji zbog svih žalbenih razloga iz čl.353. st.1. t.1. – 3. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 dalje: ZPP) u svezi čl. 19. Ovršnog zakona („NN“, broj: 57/96, 22/99, 42/00, 173/03, 195/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ).

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe čl.365. st.2., te čl.381. ZPP-a u svezi sa čl.19. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.2.. 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od naprijed citiranih bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju ovrhovoditelji u svojoj žalbi, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nema proturječnosti između izreke i razloga obrazloženja. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni.

Neosnovano ovrhovoditelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbacio prijedlog za ovrhu zaprimljen u sudu dana 27. lipnja 2006.g., kao nepravovremen.

Ovo iz razloga jer je presuda prvostupanjskog suda broj: P-119/89-19 od 25. lipnja 1990.g., na temelju koje se traži predmetna ovrha, postala pravomoćna 2. studenoga 1990.g., a ovršna dana 20. studenoga 1990.g., dok je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu kojim isti proširuje svoj raniji prijedlog za ovrhu, na nove ovršenike, podnesen sudu 27. lipnja 2006.g.

Naime, prema odredbi čl.379. st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO), propisano je:

„Sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.“

Potraživanje utvrđeno naprijed citiranom pravomoćnom i ovršnom presudom od 25. lipnja 1990.g. je obveznopravnog karaktera i na isto se primjenjuje čl.379. st.1. ZOO-a, a ne odredba čl.47. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 dalje: ZVDSP) koja regulira da pravo na razvrgnuće ne zastarijeva, kako to ističu ovrhovoditelji u sadržaju svojih žalbenih navoda.

Izreka presude u odnosu na potraživanje koje je predmet ove ovrhe je kondemnatornog karaktera, a radi se o razvrgnuću suvlasničke zajednice pokretnina isplatom, pa prema tome predmetno potraživanje je obvezno pravnog a ne stvarno pravnog karaktera kako to smatraju ovrhovoditelji.

Ovršna isprava je presuda koja ima kako je to već naprijed rečeno kondemnatorni sadržaj izreke u dijelu u kojemu se razvrgava suvlasnička zajednica pokretnina isplatom, tj. ne radi se o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina u izvanparničnom postupku, na koji se ne bi odnosio institut zastare iz naprijed citirane zakonske odredbe ZOO-a, kako to u svojim žalbenim navodima tumače ovrhovoditelji.

Obzirom na sadržaj izreke pravomoćne i ovršne presude od 25. lipnja 1990.g. kao ovršne isprave, u konkretnom slučaju upravo treba primijeniti odredbu čl.379. st.1. ZOO-a iz razloga jer je unatoč formalno valjanoj ovršnoj ispravi i postojanju tražbine, protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha tj. rok iz čl.379. st.1. ZOO-a.

S obzirom na izloženo, valjalo je pozivom na čl.380. st.1. t.2. ZPP-a u svezi sa čl.19. OZ-a riješiti kao u izreci.

U Gospiću 19. siječnja 2009.g.

S U D A C:

Milka Vraneš, v.r.