Rev-3367/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz V., … , koga zastupa punomoćnik I.J., odvjetnik iz V., protiv tužene "C. " o. d.d. Z., Filijala V., koju zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 29. lipnja 1995. godine, br. Gž 1095/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 19. travnja 1995. godine, br. P 189/95-26, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-3367/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihovu pravilnost.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3367/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz V., … , koga zastupa punomoćnik I.J., odvjetnik iz V., protiv tužene "C. " o. d.d. Z., Filijala V., koju zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 29. lipnja 1995. godine, br. Gž 1095/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 19. travnja 1995. godine, br. P 189/95-26, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:
"I. Tužena "C. " o. d.d. Z., Filijala V., dužna je na ime naknade štete isplatiti tužitelju K.M. iz V., … , iznos od 170.774,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od 19. travnja 1995. godine do isplate, te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.142,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i to u odnosu na zakonske zatezne kamate za vremenski period od 14. prosinca 1991.g. do 19. travnja 1995.g. tužitelj se o d b i j a."
Protiv presude suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu, tj. u izreci pod I. presude suda prvog stupnja.
Protiv presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihovu pravilnost.
Navodi revizije da se nedostaci u nižestupanjskim presudama sastoje u tome što nema razloga za odbijanje izvođenja predloženih dokaza po tuženoj nisu osnovani s obzirom da se iz stanja u spisu vidi da stranke na zadnjoj raspravi (str. lista 74) nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a što znači da su stranke, a u ovom slučaju i tužena odustale od prijedloga kojima su ranije predlagale izvođenje dokaza za utvrđenje činjeničnog stanja.
Utvrđeno je, da je tužitelj osigurao svoj osobni automobil marke "BMW" kod tužene ugovorom o kasko osiguranju glede rizika krađe, te da je isti automobil ukraden u Poljskoj, u gradu Vroclavu dne 17. veljače 1993. godine. Visina štete iz navedenog osiguranja utvrđena je putem vještačenja i sada nije sporna.
S obzirom na navedeno utvrđenje sudovi nižeg stupnja pravilno su primjenili odredbu čl. 919. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96) kada su udovoljili tužbenom zahtjevu.
Neosnovano se u reviziji revident poziva na primjenu odredbe čl. 920. Zakona o obveznim odnosima, jer u postupku pred sudom prvog stupnja nije utvrđeno da bi tužitelj kao osiguranik izazvao sporni osigurani slučaj namjerno ili prijevarom. Navodi tužene, da je tužitelju već ranije ukraden osobni automobil u Mađarskoj (11/12. prosinca 1991. godine u centru Pečuha) i da se o tome vodi spor u spisu suda prvog stupnja br. P 671/93, koji nije pravomoćno dovršen, sud drugog stupnja pravilno je ocijenio da taj spor nije relevantan u ovoj parnici.
Neosnovano se tužena poziva u reviziji na podjeljenu odgovornost stranaka za spornu štetu zbog parkiranja vozila, jer je utvrđeno da je vozilo parkirano u centru grada na mjestu gdje je parkiranje dozvoljeno, pa se ne vidi osnova za primjenu podjeljene odgovornosti za spornu štetu.
Također se neosnovano navodi u reviziji da bi u ovom sporu trebalo utvrđivati da li je vozilo njegdje pronađeno i registrirano, jer to nije predmet spora u ovoj parnici.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 6. svibnja 1999.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)