I Kž-890/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 890/09-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Zlate Lipnjak- Bosanac i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Ć. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2009. godine, br. K-97/09, u sjednici održanoj 27. siječnja 2010. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela, opt. E. Ć. i njegova branitelja J. G., odvjetnika iz Z., te branitelja opt. M. R., V. K., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

I Prihvaća se žalba opt. E. Ć., a povodom te žalbe te žalbe državnog odvjetnika, opt. M. R. i opt. R. H. G., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika, opt. M. R. i opt. R. H. G. su bespredmetne.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu presudom od 3. srpnja 2009. godine, br. K-97/09 proglasio je krivim optuženike E. Ć., M. R. i R. H. G., zbog kaznenog djela protiv dostojanstva ličnosti i morala, silovanja iz čl. 79. st. 1. i 2. KZRH i na temelju čl. 79. st. 2. KZRH u vezi čl. 38. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ih na kazne zatvora u trajanju od po dvije (2) godine svakog od optuženika.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženicima se u kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode u trajanju od jednog dana.

I Kž 890/09-5

Na temelju čl. 122. st. 1. u vezi čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06, u nastavku: ZKP) optuženici su obvezani na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.923,10 kn svaki, te u paušalnom iznosu od po 2.000,00 kn svaki.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, time da iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali u odnosu na svu trojicu optuženika, dok je žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni u odnosu na optuženika M. R. i da mu se izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik E. Ć. žali se iz svih žalbenih osnova po branitelju J. G. odvjetniku iz Z., i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe. Moli da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu vijeća.

Optuženik M. R. žali se po branitelju V. K. odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Moli obavijest o sjednici vijeća.

Optuženik R. H. G. žali se po branitelju N. V., odvjetniku iz Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači i optuženika oslobodi od kaznene odgovornosti.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 16. prosinca 2009. br. KŽ-DO-1859/09, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te opt. E. Ć. i njegova branitelja J. G., odvjetnika iz Z., te branitelja opt. M. R., V. K. odvjetnika iz Z., a u odsutnosti opt. M. R. koji nije pristupio, a dostava poziva se vratila s oznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku".

Žalba opt. E. Ć. je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika, opt. M. R. i opt. R. H. G., za sada, bespredmetne.

U pravu je optuženik E. Ć., koji u žalbi navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, zapisnicima o poligrafskom testiranju opt. E. Ć. i opt. M. R., čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi čl. 9. st. 2. ZKP.

Sud prvog stupnja je u tijeku postupka odredio poligrafsko testiranje optuženika na koje su se odazvali optuženici E. Ć. i M. R., da bi zatim u dokaznom postupu pročitao te zapisnike o poligrafskom testiranju.

Prema Zakonu o kaznenom postupku poligrafsko testiranje je predviđeno u čl. 177. st. 2. ZKP kao izvidna radnja, pa je dakle, sam zakonodavac odredio mjesto i zadatak

I Kž 890/09-5

poligrafskog testiranja i to isključivo kao izvidnu radnju. Međutim, Zakon o kaznenom postupku nije predvidio da bi rezultati poligrafskog testiranja mogli biti dokaz u kaznenom postupku, u formalnopravnom smislu, niti se na njima može temeljiti sudska odluka.

Ispitivanje na poligrafu je samo pomoćno sredstvo za pribavljanje dokaza, koje kazneno procesno pravo priznaje.

Prvostupanjski sud se poziva na teoretska razmatranja profesora procesnog prava kada bi poligrafsko testiranje, provedeno u okviru psihološkog ili psihijatrijskog vještačenja, moglo biti upotrijebljeno u dokaznom postupku, ali zanemaruje da bi ono tada bilo dio vještakova iskaza odnosno nalaza i mišljenja u vidu pomoćnog sredstva, a u konkretnom slučaju poligrafsko testiranje su obavili policijski službenici koji nisu ovlašteni provoditi dokaze u tijeku glavne rasprave.

Kada se ima u vidu da je poligraf instrument koji bilježi različite fiziološke manifestacije uzbuđenja koje čovjek ne može voljno kontrolirati, da se ispitaniku postavljaju različita pitanja na koja odgovara sa "da" ili "ne", a instrumenti bilježe reakcije, da se zadire u intimnu sferu ispitanika koja bi morala biti slobodna od svakog utjecaja, nije prihvatljivo da bi se radilo o slobodnom iskazu, jer se pored izjava ispitanika koje on daje dobrovoljno, registriraju i njegove nesvjesne reakcije, na temelju kojih se dobivaju podaci koje ispitanik i nije htio dati.

Stoga je neprihvatljivo da bi poligrafsko ispitivanje moglo imati tretman iskaza osumnjičenika koji se može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, pa čak i da je obavljeno u sklopu izvida kaznenih djela i da je testiranju bio nazočan branitelj, odnosno da su ispunjeni uvjeti u čl. 177. st. 5. ZKP, jer reakcije prilikom poligrafskog testiranja ne predstavljaju slobodno iskazivanje.

S obzirom na sve navedeno, a budući prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na zapisnicima o poligrafskom testiranju, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, pa je iz tog razloga prihvaćena žalba opt. E. Ć., a u odnosu na optuženike M. R. i R. H. G. ta povreda je utvrđena ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, povodom podnesenih žalbi.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će iz spisa izdvojiti zapisnike o poligrafskom testiranju kao nezakonite dokaze, nakon čega će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, savjesno i brižljivo ih analizirati i cijeniti, kao i obrane optuženika, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će i obrazložiti u skladu sa zakonom.

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP odlučeno je kao u izreci odnosno prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U Zagrebu, 27. siječnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.

I Kž 890/09-5