I Kž-676/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 676/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. V., zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 18. svibnja 2011. broj K-70/10, u sjednici održanoj dana 24. studenog 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu opt. B. V. je, na temelju čl. 354. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP/97), oslobođen od optužbe da bi počinio dva kaznena djela otmice iz čl. 125. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05; u nastavku: KZ).

Na temelju čl. 132. ZKP/97 oštećenici P. G. i I. Z., supruga pok. B. Z., sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.

Na temelju čl. 123. ZKP/97 optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predloženo je održavanje rasprave pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, kao drugostupanjskim sudom, odnosno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu đenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

na ponovno su

Optuženik je putem branitelja V. Lj., odvjetnika iz S. i D. D., odvjetnika iz Z., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da žalba bude odbijena.

I Kž 676/11-4

Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je mišljenju predložio prihvaćanje žalbe nižeg državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana.

Premda državni odvjetnik nije u pravu kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osnovano se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da „…nakon svih provedenih dokaza niti u jednom dijelu pa ni u onom najmanje nije pronašao ni materijalne ni verbalne dokaze koje bi mogao povezati u krug indicija iz kojeg bi sa apsolutnom sigurnošću mogao nesporno utvrditi da je B. V. počinio ova dva kaznena djela otmice na štetu oštećenika P. G. i B. Z..“

Nasuprot tome, državni odvjetnik prigovara prvostupanjskom sudu da je provedene dokaze ocijenio površno, parcijalno i jednostrano, isključivo u korist optuženika, upirući na niz iskaza svjedoka koji ga terete kao počinitelja inkriminiranih kaznenih djela, pri čemu da su iskazi djelatnika SIS-a i SZUP-a potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom čija autentičnost nije dvojbena. Ukazuje se i na iskaze svjedoka M. i B. koji imaju posredna saznanja o optuženiku kao počinitelju djela. U konfrontaciji personalnih dokaza, koji su potvrđeni dokumentacijom, sa obranom optuženika, državni odvjetnik nalazi da je prvostupanjski sud nekritično prihvatio obranu optuženika o njegovom tajnom istraživanju otmica, poglavito imajući na umu poduzete mjere istraživanja djelatnika SIS-a i SZUP-a u koordiniranoj akciji i suradnji što opovrgava optuženikovu obranu. Osim toga, u žalbi se ukazuje na podatke o zastrašivanju i pritisku na svjedoke koji su stoga imali razloga iskazivati u prilog optuženiku, a dijelom radi zaštite vlastitih interesa.

U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zamjera se sudu prvog stupnja što, unatoč nedostatka prijedloga državnog odvjetnika za dopunu dokaznog postupka, pri dvojbi o dokazanosti djela nije dokazni postupak proveo temeljitije, neposrednim ispitivanjem svjedoka J. V., njegovim suočenjem sa svjedocima koji iskazuju suprotno kao i suočenjem svjedoka Z. B. sa svjedocima J. D. i I. B.. Nadalje, žalitelj drži da je trebalo ispitati kao svjedoka D. M., prigovara manjkavo provedenom dokaznom postupku u kojem nije provedeno grafološko vještačenje predloženo u optužnici, nije pribavljena ni pročitana dokumentacije SZUP-a i SIS-a iz spisa Županijskog suda u Zagrebu broj K-146/99 u kaznenom predmetu protiv okr. V. S., te dokumentacija dostavljena po svjedoku Z. M. od 10. svibnja i 13. svibnja 2011. Zamjera se odbijanju dokaznih prijedloga optužbe za čitanje podnesaka svjedoka B. B. kojima izvješćuje sud o optuženikovim prijetnjama i pritiscima te kaznene prijave koju je V. S. podnio protiv optuženika zbog kaznenog djela otmice.

U pravu je državni odvjetnik da sadržaj do sada izvedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost ocjene cjelokupnog dokaznog materijala. Prvostupanjski sud pristupa ocjeni personalnih dokaza na način da ih grupira, ali izostaje analiza njihovog međusobnog odnosa i konfrontacija suprotstavljenih dokaza i povezivanje s dokumentacijom iz spisa. Tako primjerice sud prvog stupnja iskaz Z. M. cijeni nevjerodostojnim zbog razlike sa iskazom N. Z. o broju njihovih ostvarenih kontakata, a da istovremeno propušta dovesti u svezu iskaz J. V. sa iskazima Z. M. i J. P. i to ne samo u donosu na saznanja o počinitelju

I Kž 676/11-4

kaznenih djela već i o drugim dokazno važnim činjenicama, primjerice koordiniranom radu SIS-a i SZUP-a u rasvjetljavanju predmetnih otmica. Nadalje, ostalo je nejasno kakav je značaj iskaza svjedoka Z. B. povezano s iskazima ostalih djelatnika SIS-a i SZUP-a koji suglasno navode da je isti kao operativac na terenu među uniformiranim osobama u zaseoku U. prepoznao optuženika već se samo iznosi zaključak da se „iskazi ne mogu povezati u jednu jedinstvenu cjelinu koja bi upućivala na okolnost i koja bi predstavljala dokaz“ da je optuženik počinitelj ova dva kaznena djela. Osim toga trebalo je pomnije usporediti obranu optuženika sa ostalim dokazima i načinom rada djelatnika SIS-a i SZUP-a u vezi s inkriminiranim otmicama.

Konačno, ispravno smjera državni odvjetnik da pravni teret dokaza u kaznenom postupku, prema odredbama ZKP/97, leži na raspravnom sudu, dakle, da je sud bio dužan izvesti sve one dokaze koji su potrebni za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, neovisno o aktivnosti stranaka. Prvostupanjski sud je donio oslobađajuću presudu po osnovi iz čl. 354. toč. 3. ZKP/97 primijenivši načelo in dubio pro reo, zaključivši time da nije dokazano da je optuženik počinio djela za koja se optužuje. Međutim, ovaj zaključak, o nedostatku dokaza, sud može donijeti kada provede sve raspoložive dokaze jer tek tada može njihovom savjesnom ocjenom, pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, zaključivati je li neka činjenica dokazana.

Slijedom navedenog preuranjen je, a time i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti djela pa će prvostupanjski sud na ponovnom suđenju provođenjem već izvedenih dokaza i po potrebi novih dokaza, utvrditi odlučne činjenice od kojih zavisi kaznena odgovornost optuženika.

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97 pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 24. studenog 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.