Legislator Case Law & Legislation
I Kž-250/2004-4 AI generated

Criminal appeal dismissed; first-instance acquittal upheld due to insufficient evidence for attempted rape charge.

Case Number I Kž-250/2004-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, confirming the defendant's not-guilty verdict. The prosecutor argued that the court incorrectly found facts based on a witness's testimony, but the court noted this testimony contradicted the victim's statement and police report regarding the defendant's state of undress. Consequently, the court ruled that the evidence was insufficient to prove the elements of attempted rape, upholding the lower court's decision that no crime was committed.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o kaznenom postupku čl. 373. st. 1.; Zakon o kaznenom postupku čl. 379. st. 1.; Zakon o kaznenom postupku čl. 387.; An appeal against a first-instance acquittal is inadmissible if the appellate court finds no legal errors and the evidence presented at trial fails to establish the elements of the charged offense beyond reasonable doubt.

Keywords

AI generated
attempted rape charge insufficient evidence standard contradictory witness testimony acquittal appeal dismissal criminal procedure law

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. to. 3. Zakona o kaznenom postupku
Prvostupanjskom presudom oslobođen je optužbe temeljem čl. 354. to. 3. Zakona o kaznenom postupku D.
čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
U odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno je da isti temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku padaju na teret proračunskih sredstava.
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl.
čl. 387. Zakona o kaznenom postupku
Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 250/04-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. zbog kaznenog djela iz 188. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2004. godine, br. K-273/02, u sjednici održanoj dana 4. listopada 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom oslobođen je optužbe temeljem čl. 354. to. 3. Zakona o kaznenom postupku D. P. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona. U odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno je da isti temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, žaleći se samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu podnio je osobno optuženi D. P., predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

I Kž 250/04-4

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik, kada tvrdi, da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pogrešno utvrđeno.

Svoju tvrdnju državni odvjetnik argumentira samo iskazom, kako navodi, nepristranog svjedoka H. S., oca R. B., u čijem stanu se sam događaj odvijao, citirajući njegov iskaz da je čuo riječi ženske osobe „nemoj me, nemoj me“, nakon čega da je, ušavši u sobu, vidio tu žensku osobu samo u gaćicama, dok da je optuženik bio obučen.

Međutim, prvostupanjski sud ispravno analizira kao dokaz i iskaz ovoga svjedoka te ga dovodi u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, te ispravno zaključuje da opis događanja i samog viđenja od strane svjedoka H. S. nije u suglasju sa ostalim provedenim dokazima, pa čak niti sa iskazom same oštećenice. Naime, sama oštećenica govori o tome da je optuženik pokušavajući izvršiti kazneno djelo silovanja bio potpuno obnažen, što je i sastavni dio činjeničnog supstrata optužbe, međutim, svjedok H. drugačije opisuje kako je zatekao oštećenicu i optuženika. Također, niti izvješće policije o izlasku na mjesto događaja ne sadrži konstatacije koje je opisala oštećenica, već sadrži samo naznaku zaticanja triju osoba u stanu koje su legitimirane. Riječi „nemoj me, nemoj me“ same za sebe, bez dodatnih elemenata, ne daju osnove za zaključivanje da su se odnosile na obranu oštećenice upravo od kaznenog djela silovanja. Prema tome, ispravno prvostupanjski sud zaključuje na temelju dokaza koje je izveo tijekom dokaznog postupka da ne postoje dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na zaključak o počinjenju kaznenog djela silovanja u pokušaju od strane optuženika na štetu oštećenice.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. listopada 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Ana Garačić, v. r.