Usž-2098/2016-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-2098/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sanje Otočan predsjednice vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović i Dijane Vidović članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice M. Š. iz Č., koju zastupa opunomoćenica K. P., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 UsI-1771/15-8 od 22. ožujka 2016., na sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 UsI-1771/15-8 od 22. ožujka 2016.

Obrazloženje

Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-06/15-05/87, urbroj: 338-01-21-15-02 od 18. studenoga 2015. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe S. B., klasa: UP-I-502-06/11- 01/412, urbroj: 338-12-14-15-14 od 16. rujna 2015. Rečenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, majci djeteta F. S. P., rođ. 5. svibnja 2008., obustavljeno je pravo na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, počam od 6. lipnja 2012., a time i pravo na isplatu novčane naknade na ime korištenja toga prava s istim danom, s obrazloženjem da je tužiteljica do 6. lipnja 2012. bila obvezno zdravstveno osigurana temeljem radnog odnosa prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13. i 137/13.-dalje u tekstu:Zakona), a predmetno pravo pripada samo zaposlenom ili samozaposlenom roditelju sukladno članku 24. stavku 7. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ 85/08., 110/08., 34/11., 54/13. i 152/14.).

Tužiteljica (dalje u tekstu: žaliteljica) izjavljuje žalbu protiv citirane presude Upravnog suda u Osijeku zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako nije sporno da prema odredbi članka 46. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama HZZO ima pravo i dužan je provjeravati tijekom cijelog trajanja priznatog prava činjenice o kojima ovisi daljnje priznanje prava te ujedno osiguranu osobu upozoriti na činjenicu zbog koje eventualno nema pravo na daljnje korištenje toga prava. S obzirom da je žaliteljica neuka stranka, a nitko je nije obavijestio o činjenici gubitka prava, jer nije imala saznanje da je poduzeće u kojem je bila zaposlena brisano iz sudskog registra, drži da su grubo povrijeđene odredbe mjerodavnih zakona poglavito članka 7. Zakona o općem upravnom postupku.

Predložila je Visokom upravnom sudu poništiti prvostupanjsku presudu kao nezakonitu.

U odgovoru na žalbu tuženik je iskazao suglasnost s citiranom presudom Upravnog suda u Osijeku te je naveo kako ostaje kod svojih navoda danih u osporenom aktu kao i u odgovoru na tužbu. Predlaže stoga Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Iz podataka upravnog i sudskog spisa proizlazi da je rješenjem HZZO-a, od 1.lipnja 2009. žaliteljici bilo priznato pravo na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, za dijete F. S. P. rođ. 5. svibnja 2008., a prema nalazu i mišljenju i ocijeni liječničkog povjerenstva Zavoda od 22. svibnja 2009.

Prema odredbi članka 23. stavka 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama navedeno pravo može koristiti jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaz i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu. Člankom 24.a stavkom 1. istoga Zakona je propisano da zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) iz članka 23. stavka 1. ovoga zakona za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života ima pravo na novčanu naknadu za puno radno vrijeme u iznosu od 65% proračunske osnovice mjesečno.

U konkretnom su slučaju nesporne činjenice prema kojima žaliteljica i G. P. (otac djeteta) žive u izvanbračnoj zajednici i da su kod donošenja navedenog rješenja iz 2009. bili zaposleni u poduzeću E.-a. d.o.o. na neodređeno i puno radno vrijeme.

Također, nesporno je, da je tijekom kontrolnog vještačenja zdravstvenog stanja djeteta dana 14. kolovoza 2015., budući je žaliteljica dostavila pisani zahtjev za produženjem predmetnog prava, utvrđeno, da je poduzeće E. –a. d.o.o. brisano iz sudskog registra 19. lipnja 2012. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku i da je žaliteljica bila odjavljena iz radnog odnosa s danom 6. lipnja 2012. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavio je tuženiku prijavu o prestanku osiguranja žaliteljice s danom 6. lipnja 2012.

Upravni sud u Osijeku u citiranoj presudi je pravilno izložio sve mjerodavne činjenice predmetne upravne stvari i citirao pravne propise, te nakon održane rasprave 15. ožujka 2016., zaključio da se u konkretnom slučaju, kako je to pravilno utvrdio tuženik, nakon 6. lipnja 2012. ne može koristiti predmetno pravo koje pripada zaposlenom ili samozaposlenom roditelju.

Analizom podataka predmetnog spisa, obrazloženja prvostupanjske presude kao i osporenog akta, te navoda žaliteljice, ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni prigovori neosnovani i ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Pravilno napominje tuženik da je suprug žaliteljice bio član uprave E.-a. d.o.o. te da mu je bilo poznato da je poduzeće brisano iz trgovačkog suda, što znači da je i žaliteljica trebala znati da joj je time prestao status osiguranika HZZO-a temeljem radnog odnosa.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12. i 152/14.) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća

Sanja Otočan, v.r.