I Kž-971/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 971/07-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Dragana Poljaka, mr. sc. Branka Zmajevića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 2. travnja 2007. godine br. K-148/05, u sjednici održanoj 6. veljače 2008. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak Parfenjuk,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja, te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, oslobodio je od optužbe opt. R. B. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona, na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se presuda, sukladno žalbenom prijedlogu državnog odvjetnika, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kod takvog prijedloga na sjednici vijeća ostala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nada Kolak Parfenjuk.

I Kž 971/07-4

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Razmotrivši razloge koje je za svoje stajalište dao sud prvog stupnja u obrazloženju presude, kao i prigovore izložene u žalbi državnog odvjetnika, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja nalazi da je državni odvjetnik u navodima svoje žalbe uspješno doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i zaključak da nema dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva.

Sud prvog stupnja, na temelju analize izvedenih dokaza, povezujući ih s obranom optuženika, zaključuje da je zbog utvrđenih okolnosti odvijanja inkriminiranog događaja, a posebno uzimajući u obzir udaljenost s koje je optuženik pucao, vrstu oružja, te mjesto ozljeđivanja u nogu koja nije vitalni organ, optuženik postupao s ciljem kojeg je i ostvario, a to je, da teško tjelesno ozljedi oštećenika. Istovremeno ne postoje dokazi da je optuženik pokušao usmrtiti oštećenika pristajući na nastupanje posljedice smrti oštećenika, budući da na isto ne upućuje niti sredstvo, niti jačina i mjesto napada kao ni mjesto ozljeđivanja.

Međutim, ovakovo zaključivanje suda prvog stupnja nije za sada prihvatljiv. Naime, prilikom ocjene provedenih dokaza, sud prvog stupnja je zanemario činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedoka M. H., da se isti u času drugog pucnja optuženika nalazi u kretanju stepenicama prema dolje s jednom nogom zakoračenom prema nižoj stepenici. Ti navodi svjedoka nisu u suprotnosti niti sa navodima obrane optuženika, budući da je i on naveo da je oštećeni krenuo za njim po stepenicama dolje, a potvrđenim i činjenicama koje proizlaze iz nalaza vještaka sudske medicine dr. R. D.-B. koja smatra, da je oštećeni, kada je stajao na stepeništu bio u raskoraku na način da mu je tjelesna težina bila na desnoj nozi, pa je bila ispružena u koljenom zglobu dok se lijeva noga nalazila na stepenici iznad s fleksijom u koljenu zgloba, pa je sasvim izvjesno da su i te činjenice kretanja oštećenika po stepenicama dolje, bile od utjecaja na pogađanje oštećenika u predio tijela, a na koje okolnosti je bilo potrebno saslušati i vještaka balističke struke.

Nadalje, iz nalaza vještaka medicinske struke proizlazi da je ozljeda desne natkoljenice oštećenika bila teška ozljeda iz razloga što je došlo do oštećenja mišića natkoljenice koje oštećenje je kasnije prešlo i u vezivno tkivo, a ukoliko bi na desnoj natkoljenici bila pogođena arterija ili vena, tada bi takova ozljeda bila teška i po život opasna.

Kod ocjene nalaza i mišljenja vještaka balističke struke R. S. sud nije cijenio i činjenicu da je udaljenost između oštećenika i optuženika kod drugog pucnja bilo 3-4 metra, da se može pogoditi neka osoba na toj udaljenosti i iz pištolja, ali da vrlo mali pomak cijevi može uvelike promijeniti smjer leta projektila. Upravo ta činjenica promjene smjera leta projektila uslijed malog pomaka ruke ne ukazuje da optuženik pištolj u času pucanja nije usmjerio u tijelo oštećenika. Predmetni je pištolj, prema nalazu istog vještaka, bio u tehnički ispravnom stanju, te je funkcionirao ispravno a bez pritiska ne može sam opaliti, pa to otklanja obranu optuženika da je pištolj sam opalio. Stoga je i obranu optuženika trebalo ocijeniti sa više pažnje i kritičnosti. Osim toga, vještak balističke struke je i naveo, da kalibar od 6,35 milimetara spada u slabe kalibre i to na donjoj granici ubojitosti, a po mišljenju

I Kž 971/07-4

vještaka dr. R. D.-B. istim je moguće nanijeti smrtonosnu ozljedu. Međutim, navedene vještake propušteno je ispitati i na okolnost ubojitosti tog pištolja s obzirom na konkretnu situaciju udaljenosti optuženika od oštećenika u času pucanja pa i eventualnog pogađanja oštećenog u drugi dio tijela, a ne u nogu te o mogućoj težini posljedice u tom slučaju. Stoga je za sada pogrešan i preuranjen, zaključak suda prvog stupnja da i ta činjenica upotrijebljenog sredstva između ostalih ne upućuje da bi optuženik pristao i na izazivanje smrtne posljedice kod oštećenika, kao i zaključak u odnosu na činjenicu mjesta pogađanja oštećenika u nogu „jer da optuženik kao medicinski laik nije djelovao na način da čini pokušaj kvalificirane teške tjelesne ozljede“, kada se i u predjelu nogu nalaze krvne žile važne za život čovjeka i da njihovim povređivanjem može doći i do iskrvarenja, a time i do povrede opasne po život čovjeka. Konačno, kod ocjene izvedenih dokaza, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir i činjenicu položaja oštećenog u odnosu na optuženika u času pucanja, kako to proizlazi iz podataka obavljene rekonstrukcije događaja i kako je to evidentirano u fotoelaboratu iste. U svezi s time, bilo je potrebno ispitati vještaka balističke struke da li je i taj kosi položaj bio od utjecaja na preciznost pogađanja upravo predmetnim pištoljem, s obzirom na njegova svojstva.

Stoga je za sada doista i neprihvatljiv zaključak suda prvog stupnja kako nema dokaza da je optuženik pokušao usmrtiti oštećenika, pristajući na nastupanje najteže posljedice, zbog čega je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 393. st. 3. i čl. 351. ZKP, ponovno će izvesti sve već izvedene, a prema potrebi i druge dokaze, te ispitati vještake i na okolnosti istaknute u ovom rješenju, potom će kritičkom analizom i svestranom ocjenom tih dokaza i obrane optuženika, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon te donijeti novu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

Slijedom svega izloženog, primjenom odredbe iz čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. veljače 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.