Legislator Case Law & Legislation
Pž-819/2003-3 AI generated

Pž-819/2003-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Case Number Pž-819/2003-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Nenada Šepića, predsjednika vijeća, te Ljiljane Hrastinski Jurčec i mr. sc. Srđana Šimca, članova vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja J. I. GmbH GZO- Dienstleistungszentrum 1, Siegendorf, Austria, koga zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik u Varaždinu, protiv ovršenika M. d.o.o. Ivanec, Rudarska bb, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 371.327,54 ATS spp, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj II Ovr-2010/00-30 od 7. siječnja 2003. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenoga 2006. godine

Legislator headnote

AI generated

Pž-819/2003-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske: Naime, u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP-a „…ako Ovršnim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno“ (čl. 19. st. 1. OZ). Slijedom toga u ovršnom postupku prednost u primjeni imaju odredbe o dostavi sadržane u OZ (čl. 8.). Tek u ostalom (što nije uređeno tom zakonskom odredbom) na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

II Pž-819/03-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Nenada Šepića, predsjednika vijeća, te Ljiljane Hrastinski Jurčec i mr. sc. Srđana Šimca, članova vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja J. I. GmbH GZO- Dienstleistungszentrum 1, Siegendorf, Austria, koga zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik u Varaždinu, protiv ovršenika M. d.o.o. Ivanec, Rudarska bb, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 371.327,54 ATS spp, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj II Ovr-2010/00-30 od 7. siječnja 2003. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenoga 2006. godine

r i j e š i o j e

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj II Ovrv-2010/00-30 od 7. siječnja 2003. godine.

Obrazloženje

Trgovački sud u Varaždinu je rješenjem broj II Ovrv-2010/00-30 od 7. siječnja 2003. godine odbio, kao neosnovan, ovršenikov prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti rješenja o ovrsi toga suda broj Ovrv-2010/00 od 16. listopada 2000. godine (točka I.). Odbijen je i ovršenikov prijedlog za obustavu ovrhe i brisanje zabilježbe u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivancu u zk. ul. 3762 k.o. Kaniža, te u zk. ul. 8504 k.o. Ivanec (točka II.).

U obrazloženju ovih rješenja prvostupanjski sud navodi da je ovršenik podneskom od 26. srpnja 2002. godine zatražio ukidanje klauzule pravomoćnosti, te obustavu ovrhe određene rješenjem broj II Ovrv-2010/00 od 16. listopada 2000. godine, a ovaj zahtjev je temeljio na tvrdnji da rješenje o ovrsi nikada nije primio i da je rješenje postalo pravomoćno isticanjem na oglasnu ploču suda. Sud je utvrdio da je rješenje broj Ovrv-2010/00 od 16. listopada 2000. godine poslano ovršeniku preporučenom pošiljkom dana 26. studenoga 2000. godine i to na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, no dostava je na takvoj adresi ostala bezuspješna, uz napomenu dostavljača „ne radi – zatvoreno“ (list 36.). Nakon toga dostava je ponovo pokušana na istu adresu, budući je to adresa ovršenikovog sjedišta koja je upisana u sudskom registru (list 39.-40.), no niti ponovna dostava nije uspjela, već je vraćena uz napomenu da je stan zatvoren. Na taj način ispunili su se uvjeti za primjenu čl. 8. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96 i 29/99, u daljnjem tekstu: OZ), pa je dostava ovršeniku obavljena isticanjem na oglasnoj ploči suda. Ovršenik nije izjavio prigovor u roku od 8 dana, pa je rješenja o ovrsi postalo pravomoćno s danom 26. veljače 2001. godine. Slijedom navedenog sud zaključuje da je dostava rješenja o ovrsi za ovršenika obavljena uredno i u skladu sa Zakonom, pa odbija kao neosnovan prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti, a onda i kao neosnovane prijedloge za obustavom ovrhe i brisanjem zabilježbe.

Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine klauzula pravomoćnosti Ovrv-2010/00 od 16. listopada 2000. godine, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U žalbi navodi da ovršenik nije bio u mogućnosti primiti sudsko pismeno, jer iz zdravstvenih razloga nije mogao obavljati registriranu djelatnost, niti je u vrijeme kad je dostava pokušana imao zaposlenih radnika koji bi mogli primiti pismeno. U prilog navedenoj tvrdnji ovršenik dostavlja dokumentaciju iz koje je vidljivo kako je direktor B. M. dana 17. rujna 2000. godine zaprimljen u bolnicu u kojoj je liječen 6 dana, pa je nakon otpusta iz bolnice morao mirovati, a kako je državljanin BiH, gdje ima prebivalište, on nije bio u mogućnosti dolaziti u sjedište firme.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući žalbu primjenom odredbi iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93 i 112/99, nastavno: ZPP), u vezi s odredbom iz čl. 19. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da sud prvoga stupnja nije počinio niti jednu povredu postupka propisanu odredbom iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom iz čl. 19. st. 1. OZ-a, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a žalbeni razlozi na koje se poziva ovršenik ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, slijedom čega je rješenje suda prvog stupnja pravilno i zakonito. Ovršenik smatra da zbog okolnosti da on nije mijenjao adresu sjedišta društva nije bilo uvjeta za dostavu oglasnom pločom, već za dostavu u skladu s odredbom iz čl. 38. OZ-a ili postavljanjem privremenog zastupnika. Takvom nezakonitom dostavom (na oglasnu ploču) „teško su mu povrijeđena prava i prijeti mu nenadoknadiva šteta“, tvrdi ovršenik u odbijenim prijedlozima i predmetnoj žalbi. Žalbenim tvrdnjama i prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost dostave rješenja o ovrsi broj II Ovrv-2010/00 od 16. listopada 20000. godine, pa stoga nije dovedena u pitanje niti zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP-a „…ako Ovršnim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno“ (čl. 19. st. 1. OZ). Slijedom toga u ovršnom postupku prednost u primjeni imaju odredbe o dostavi sadržane u OZ (čl. 8.). Tek u ostalom (što nije uređeno tom zakonskom odredbom) na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Prema čl. 134. st. 1. ZPP-a dostava pismena pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili zaposleniku koji se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji. Dakle, primjenom navedene odredbe ZPP-a, a u vezi s čl. 8. OZ-a, u slučaju kada dostavljač (pošta) vrati pismeno uz napomenu da se pismeno nije moglo predati na označenoj adresi (onoj koja je navedena u prijedlogu), jer u uredu odnosno poslovnoj prostoriji nije zatečen bilo koji zaposlenik, onda dostava na toj adresi nije uspjela. Upravo takva situacija nastala je u ovom postupku, jer je sudsko pismeno (rješenje o ovrsi) vraćeno uz napomenu dostavljača „ne radi – zatvoreno“. Prema odredbi čl. 8. OZ ovršni sud tada ponavlja dostavu, ali ovaj put na adresu sjedišta upisanog u upisnik. Bude li rezultat isti, dostava se obavlja isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda. Podrazumijeva se da će ponovna dostava izostati, ako je već u prijedlogu navedena adresa sjedišta upisanog u upisnik.

Ovršenika valja uputiti na odredbu iz čl. 37. Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93 i 34/99). Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište i ono se upisuje u sudski registar (čl. 37. st. 2. i 3. ZTD-a). Sjedište trgovačkog društva je mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojem društvo obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva (čl. 37. st. 1. ZTD-a). U tom je sjedištu društvo – sve dok postoji kao subjekt pravnog prometa - dužno osigurati nesmetano odvijanje tog prometa. Arg. a contrario društvo je u svojem sjedištu dužno osigurati prijem sudskih i drugih pismena. Okolnost da

čaju – okolnost da je

društvo nema zaposlenih ili – kako je to u konkretnom slu

zakonski zastupnik društva odsutan (pa i zbog bolesti), ne oslobađa društvo obveze da osigura primitak sudskih pismena u svom sjedištu. Propustom da to učini preuzima rizik nemogućnosti pravovremenog izjavljivanja pravnih lijekova (kao u ovom ovršnom postupku).

Kako je način dostave jedini razlog na kojem ovršenik temelji prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti te posljedično i zahtjev za obustavu ovrhe, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo iz odredbi čl. 33. st. 3. i čl. 67. OZ-a, kada je odbio ovršenikove prijedloge – zahtjeve.

Slijedom navedenog, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s odredbom iz čl. 19. st. 1. OZ-a trebalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu, 8. studenoga 2006. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

MR. SC. NENAD ŠEPIĆ v.r.