III Kr-186/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 186/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Š. B. zbog kaznenog djela prikrivanja, iz čl. 236. KZ, odlučujući o zahtjevu branitelja osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Prelogu od 10. siječnja 2008. broj K-42/07-152 i presuda Županijskog suda u Čakovcu od 17. listopada 2008. broj Kž-188/08-6, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev branitelja osuđ. Š. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Prelogu broj K-42/07- 152 od 10. siječnja 2008. i presuda Županijskog suda u Čakovcu broj Kž-188/08-6 od 17. listopada 2008. proglašen je osuđ. Š. B. krivim zbog produljenog kaznenog djela prikrivanja, iz čl. 236. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

U zakonskom roku branitelj osuđenika, V. G., odvjetnik iz Z., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona i odredaba kaznenog postupka iz čl. 427. st. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku: ZKP), a obrazlažući zahtjev tvrdi da je Općinski sud u Varaždinu na njegovu štetu povrijedio zakon kada je donio rješenje

III Kr 186/08-3

kojim se je proglasio nenadležnim, a da je povrijeđen zakon i rješenjem o produljenju pritvora koje je donijeto 31. listopada 2007.

Nadalje tvrdi, da je sud počinio relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer nije izradio pismeni otpravak presude u rokovima koji su određeni u Zakonu o kaznenom postupku i da je presudu temeljio na iskazu bivše supruge optuženika I. B., koju je saslušao ne upozoravajući je na blagodat iz čl. 234. st. 1. toč. 1. ZKP-a, iako je ona izjavila da i nakon razvoda živi u izvanbračnoj zajednici sa optuženikom.

U ostalom dijelu zahtjeva prepisana je žalba koja je podnesena protiv prvostupanjske presude iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa i zbog odluke o kazni, te se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presude i odredi ponovni postupak. Postupajući u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel u odgovoru na zahtjev osuđenika predložio je da se odbije kao neosnovan ocijenivši da nisu počinjene bitne povrede na koje se podnositelj zahtjeva poziva.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 427. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje može se podnijeti samo protiv pravomoćne presude. Prema tome prigovori optuženika iz zahtjeva koji upućuju na moguću nezakonitost rješenja Općinskog suda u Varaždinu i rješenja o produljenju pritvora od 31. listopada 2007. uopće ne mogu biti predmetom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Isto tako prema odredbi čl. 427. toč. 2. ZKP-a razlog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu biti samo povrede odredaba kaznenog postupka propisane u čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 8., 9. i 10., odnosno čl. 367. st. 2. ovog zakona, ali ne i tzv. relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a.

Kada podnositelj zahtjeva tvrdi da je sud temeljio odluku na iskazu svjedokinje I. B. koja je izjavila da i nakon razvoda braka živi u izvanbračnoj zajednici, a nije ju upozorio na blagodat ne svjedočenja, što bi, da je stvarno učinjeno, predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, žalitelj u biti prigovara utvrđenom činjeničnom stanju. On je i u žalbi protiv presude suda prvog stupnja tvrdio da I. B. živi u izvanbračnoj zajednici sa optuženikom, iako iz podataka u spisu predmeta to ne proizlazi. Naime, I. B. je na glavnoj raspravi koja je održana 22. studenog 2007. godine iskazala da je bivša supruga optuženika i da je prestala s njim živjeti u osmom mjesecu 2006. godine, da je doduše sa njim bila na B. u šestom mjesecu 2007. godine sa kćerkom, jer je s njim ostala u prijateljskim odnosima zbog djeteta, ali da ne živi u izvanbračnoj zajednici. S obzirom na takve podatke sud nije bio dužan upozoriti svjedokinju na blagodat iz čl. 234. st. 1. toč. 1. ZKP-a, jer ona nije izvanbračna družica optuženika.

Svi ostali prigovori izneseni u zahtjevu prigovori su utvrđenom činjeničnom stanju pri čemu se tvrdi da je sud pogrešno ocjenjivao iskaze pojedinih svjedoka radi čega je "pravna kvalifikacija kaznenog djela neuvjerljivo obrazložena u razlozima presude kao kazneno djelo prikrivanja u produljenom trajanju koja ničim nije potvrđena u ovom kaznenom postupku".

III Kr 186/08-3

Budući da pogrešno utvrđeno činjenično stanje ne može biti razlogom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude to zahtjev osuđenika ni u tom dijelu nije osnovan.

S obzirom na izloženo, trebalo je zahtjev branitelja osuđ. Š. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, na temelju čl. 421. ZKP u svezi s čl. 429. ZKP, odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 27. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.