Rev-1032/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1032/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Momčinović mr Hrvoje kao predsjednika vijeća, te Crnić Ivice, žuvela Mladena, Milošević Vesne i Miletić Jakoba, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja C. S. iz Z., protiv tuženice ZOIO C. iz Z., filijala K., radi naknade štete sada povodom prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka u ovoj parnici, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 25. rujna 1990. godine posl. broj Gž- 6231/90, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 20. listopada 1988. godine poslovni broj Pn-2550/89, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 1991.godine

r i j e š i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.

Drugostepenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje.

Protiv drugostepenog rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud ukine pobijanu prvostepenu odluku i predmet vrati na novo ispitivanje i donošenje nove odluke.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija se odbija kao neosnovana.

Tužitelj je prijedlogom od 16.listopada 1986.godine tražio da se ponovi postupak u pravomoćno okončanoj parnici vodenoj kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn- 2550/79. Prijedlog tužitelj zasniva na nalazu i mišljenju sudskog vještaka saobraćajne struke od 26. rujna 1986. godine. Prema tvrdnji tužitelja, na osnovi takvog nalaza i mišljenja pribavljenog u postupku izvan suda, nakon pravomoćnosti presude u predmetu Pn-2550/79, tužitelj je saznao za nove činjenice, koje da su bile utvrđene u ranijem dokaznom postupku, da bi utjecale da u predmetu pod poslovnim brojem Pn-2550/79 za tužitelja bude donesena povoljnija odluka.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelja u parničnom postupku pod poslovnim brojem Pn-2550/79 zastupao punomoćnik koji je odvjetnik. Taj sud ocijenio je da je tužitelj imao mogućnost predložiti izvođenje dokaza novim vještačenjem u toj parnici, pa time istaći i nove dokaze i nove činjenice, ako je smatrao da vještačenje izvedeno u predmetu Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem K-1155/78 nije valjano. Kako to tužitelj nije učinio, prema stavu prvostepenog suda, mišljenje sudskog vještaka dano izvan suda, nakon pravomoćno dovršenog parničnog postupka čije se ponavljanje traži ne predstavlja novi dokaz na osnovi kojeg bi bilo dopušteno odrediti ponavljanje postupka u smislu čl. 421. toč. 9.

Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP).

Zbog tih razloga prvostepeni sud je odbio prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.

Drugostepeni sud prihvatio je činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda, te je osim toga ocijenio da takvo mišljenje prometnog vještaka ne predstavlja ni novu činjenicu u smislu odredbe čl. 421. toč. 9. ZPP. Zbog tih razloga odbio je žalbu tužitelja protiv prvostepenog rješenja.

Nije u pravu revident kada prigovara stavovima iznesenim u presudama sudova nižeg stepena. Ti sudovi utvrdili su, naime, da je tužitelj mogao do nastupanja pravomoćnosti presude u predmetu Pn-2550/79 predložiti izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem a time ukazati i na nove činjenice.

U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kad je tužitelj bez opravdanog razloga propustio predložiti novo vještačenje do pravomoćnosti meritorne odluke u ovom predmetu, to je tužitelj učinio na vlastitu štetu.

Takav prijedlog, u smislu čl. 422. st. 2. u vezi čl.425. st. 1. ZPP, trebali su sudovi nižeg stepena odbaciti, a ne odbiti. To zato, jer se ima smatrati da je opisanim postupanjem tužitelj svojom krivnjom propustio iznijeti navedene okolnosti.

U revizijskoj fazi postupka, međutim, pravni položaj tužitelja ne bi se promijenio, preinačavanjem odluka sudova nižeg stepena, tako da se prijedlog odbaci, umjesto da ga se odbije. Kako takovim ishodom revizijskog postupka tužitelj ne bi polučio uspjeh, to je zbog navedenih razloga, a primjenom čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4.ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. svibnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Momčinović mr. Hrvoje, v.r.