I Kr-242/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-242/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. G. B., zbog kriv. djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 25. rujna 1996. br. K-37/95 (Kv-190/96), u sjednici održanoj 5. prosinca 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. G.B. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 6. studenoga 1995. br. K- 37/95 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 1996. godine br. I Kž-919/95, G.B. je osuđen zbog kriv. djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. kolovoza 1995. godine i dalje.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ L. (l. 170).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik po branitelju B.M., odvjetniku iz R., i navodi da se je sam, bez znanja roditelja, dobrovoljno podvrgao liječenju u r.KBC - Odjelu psihijatrije, da je postao svjestan onog što je činio, a da je bio u posebnom psihičkom stanju i pod snažnim utjecajem svjedoka koji su ga teretili tijekom postupka, pa onda zasigurno i smanjeno uračunljiv (l. 165). Zahtjevu je priložio nalaz specijaliste Doma zdravlja u R. (l. 166).

Županijski sud u Rijeci, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on odbije, a takvi su i prijedlozi županijskog državnog odvjetnika (l. 172) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, osuđeniku i nije bila izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja narkomana iz čl. 60. OKZRH, pa da bi činjenica što se je obratio za odgovarajuću pomoć liječniku, a jer je i sam uzimao drogu (l. 166), predstavljala neku značajniju okolnost, koja bi očito bila od utjecaja na odmjeravanje kazne, napose kada se imaju u vidu ostale okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne osuđeniku (l. 113-121, 151-153).

Što se, pak, tiče ostalih okolnosti navedenih u zahtjevu, za koje osuđenik misli da predstavljaju neke nove i značajne okolnosti, treba reći da ti navodi samo ukazuju na nekritičnost i subjektivne prosudbe podnositelja zahtjeva, a ne da bi se radilo o okolnostima kakve se imaju u vidu u odredbi čl. 399. ZKP.

Stoga nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, predviđeni u čl. 399. ZKP, pa je zahtjev osuđenika trebalo odbiti kao neosnovan na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 5. prosinca 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.