Legislator Case Law & Legislation
I Kž-716/1998-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in attempted murder case, upholding first-instance conviction and sentencing.

Case Number I Kž-716/1998-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed appeals filed by the prosecutor, defendant, and victim against a first-instance conviction for attempted murder. The court found the defendant's intent to kill valid based on the trajectory of the bullet and rejected claims of negligence or insufficient evidence regarding his mental state. Consequently, the original sentence of one year in prison, mandatory alcohol treatment, and confiscation of the firearm were confirmed as legally sound.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 17. st. 1. OKZRH; čl. 360. st. 2. ZKP/93; čl. 369. ZKP/93; čl. 387. ZKP/97: Appeals against a first-instance conviction for attempted murder are inadmissible when the court has validly established the defendant's direct intent to kill and the sentence imposed is proportionate to the mitigating circumstances of diminished capacity and the victim's unharmed status.

Keywords

AI generated
attempted murder direct intent diminished capacity criminal appeal proportionate sentencing confiscation of weapons mandatory treatment

Cited Legislation

AI generated
čl. 34. st. 1. KZRH
djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl.
čl. 17. st. 1. OKZRH
KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i ošt.
čl. 38. st. 1. toč. 1. OKZRH
čl. 60. OKZRH
OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, izrečene su mu sigurnosne mjere obveznog liječenja alkoholičara iz čl. 60. OKZRH i oduzimanje predmeta iz čl.
čl. 64. st. 1. OKZRH
OKZRH i oduzimanje predmeta (pištolja sa pripadajućim okvirom) iz čl. 64. st. 1. OKZRH - i pri tome našao da je i u tom dijelu prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.
čl. 10. st. 2. OKZRH
Bitno umanjena uračunljivost ne isključuje kaznenu odgovornost, već se zbog takvog stanja počinitelja kaznenog djela ovaj može samo blaže kazniti (čl. 10. st. 2. OKZRH).
čl. 31. OKZRH
čl. 4. st. 2. OKZRH
u svezi sa čl. 4. st. 2. OKZRH.
čl. 360. st. 2. ZKP/93
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalbe optuženika i oštećenika odbiju kao neosnovane.
čl. 369. ZKP/93
Nisu u pravu ni državni odvjetnik ni optuženik (čl. 369. ZKP/93) kada se žale zbog odluke o kazni.
čl. 100. st. 2. ZKP/93
148, 155), a sud prvog stupnja je ispravno postupio kada ga je, na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/93, s imovinskopravnim zahtjevom uputio na građansku parnicu, jer podaci koje je pružio oštećenik nisu predstavljali pouzdanu osnovu za presuđenje,
čl. 387. ZKP/97
Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP/97.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-716/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V ATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Marijana Hranjskog, mr. Branka Zmajevića i Milana Gudelja, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M. zbog kaz. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i ošt. Z. Š., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 23. studenoga 1998. br. K-16/98, u sjednici održanoj 6. svibnja 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, opt. I.M. i ošt. Z.Š. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. I.M. je proglašen krivim zbog kaz. djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog u njenoj izreci, i po čl. 34. st. 1. KZRH uz primjenu čl. 38. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, izrečene su mu sigurnosne mjere obveznog liječenja alkoholičara iz čl. 60. OKZRH i oduzimanje predmeta iz čl. 64. OKZRH te je obvezan na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn, dok je oštećenik s imovinskopravnim zahtjevom upućen na građansku parnicu.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik, optuženik, po branitelju D.J., odvjetniku iz Đ., i ošt. Z.Š.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijanu presudu preinači u tom dijelu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

I Kž 716/1998-3

Optuženik se žali zbog "svih razloga" označenih u čl. 353. ZKP/93, kako se to navodi u uvodnom dijelu žalbe, a zapravo se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz njenog obrazloženja, te predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Oštećenik se žali zbog nedosuđenog imovinskopravnog zahtjeva i odluke o troškovima postupka i predlaže da se pobijanu presudu preinači i njemu dosudi "za sve troškove i štetu" iznos od 500,00 kn.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalbe optuženika i oštećenika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničog stanja.

Pogrešno utvrđenje činjeničnog stanja ovaj žalitelj vidi u utvrđenom obliku optuženikove krivnje, direktnom umišljaju, jer se po njegovom stanovištu može raditi "o nehatnom ponašanju okrivljenika", jer je "pucao iz straha i s namjerom da zaplaši oštećenika", pri čemu se ponavlja optuženikova obrana, u kojoj je on "u dokaznom postupku detaljno i okolnosno opisao slijed događaja", prigovara se zaključku o kaznenoj odgovornosti optuženika i tvrdi da je on "očigledno - tempore criminis - bio u neuračunljivom stanju", zbog toga lišen kritičnog promišljenja, u odnosu na moguću posljedicu da je, pucajući, postupao nehatno, nesvjesno, u snažnom afektnom stanju, pa je onda "isključeno postojanje direktnog umišljaja", pri čemu ukazuje na psihijatrijski nalaz i mišljenje, dok nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome što (pobijanom presudom), navodno, nije utvrđeno je li optuženik išao za tim da pucajući iz pištolja pogodi oštećenika u bilo koji dio njegova tijela, uopće i je li ciljao u vitalne dijelove njegova tijela, posebno.

Suprotno izloženim tvrdnjama i stanovištima ovog žalitelja, opširnije obrazloženim u žalbi, sud prvog stupnja je na temelju iscrpno provedenog postupka, pravilnom analizom i pravilnom i savjesnom ocjenom kako optuženikova obrane, tako i izvedenih dokaza, napose na temelju rezultata provedenih vještačenja - balističkog i psihijatrijskog, sve odlučne činjenice, dakle, i one koje se pobijaju žalbom, i potpuno i pravilno utvrdio i ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim izrekom prvostupanjske presude.

Prije svega, treba reći da je sud prvog stupnja osnovano odbacio obranu optuženika kako je on, pucajući iz pištolja, htio samo zaplašiti ošt. Z.Š., kao što je, uostalom, odbacio i njegovu obranu da je postupao u nužnoj obrani ili na mah.

Jer, kada optuženik, ozbiljan čovjek, puca iz pištolja prema tijelu oštećenika, a cijev

I Kž 716/1998-3

pištolja usmjeruje upravo prema njegovom dijelu tijela gdje su smješteni vitalni organi, onda on ima za cilj da liši života oštećenika, ne da ga zaplaši. Da je, pak, pucao u pravcu vitalnih dijelova tijela, trupa oštećenika (ne, eventualno, u noge) vidljivo je iz visine oštećenja na oštećenikovom vozilu, kraj kojega je bio u kritičnim trenutcima, a jer je zrno streljiva pogodilo prednje lijevo poluspušteno staklo i gornji desni ugao nosača krova automobila, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja balističkog vještaka ing. D.Č. (l. 76-77, 115-116), iskaza ošt. Z.Š. (l. 48-49, 113-115) i svjedoka B.S. (l. 50), te vidljivih oštećenja u dokumentaciji uviđaja (l. 33, F 21-26).

Stoga je sud prvog stupnja valjano utvrdio oblik optuženikove krivnje.

Optuženik jest kazneno odgovoran, a jer njegova uračunljivost u inkriminirano vrijeme nije bila isključena, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi, već samo bitno smanjena. Upravo to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. R.D. (l. 125-141, 149). Bitno umanjena uračunljivost ne isključuje kaznenu odgovornost, već se zbog takvog stanja počinitelja kaznenog djela ovaj može samo blaže kazniti (čl. 10. st. 2. OKZRH).

Konačno, pobijana presuda sadrži opširne i u svemu valjane razloge o svim odlučnim činjenicama izložene u njenom obrazloženju, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, ne nalazeći za potrebno da ih sve ponavlja.

Stoga je neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nisu u pravu ni državni odvjetnik ni optuženik (čl. 369. ZKP/93) kada se žale zbog odluke o kazni.

Naime, sud prvog stupnja je utvrdio brojne olakotne okolnosti, čemu ni državni odvjetnik ne prigovara, pa kako je djelo ostalo u pokušaju, pri tome oštećenik je bio neozlijeđen, te kako je optuženik bio bitno smanjeno uračunljiv, to je onda u svemu primjerena prema njemu najblaža kazna koja se za predmetno kazneno djelo, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, uopće može izreći, tj. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, jer će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tom kaznom moći ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđeni u čl. 31. u svezi sa čl. 4. st. 2. OKZRH.

Ovaj sud je u smislu čl. 369. ZKP/93 ispitao i odluke o izrečenim sigurnosnim mjerama optuženiku - obvezno liječenje alkoholičara iz čl. 60. OKZRH i oduzimanje predmeta (pištolja sa pripadajućim okvirom) iz čl. 64. st. 1. OKZRH - i pri tome našao da je i u tom dijelu prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

Nije u pravu ni oštećenik kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka.

Naime, oštećeniku, kao svjedoku, obrijeđeni su troškovi kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava suda (l. 148, 155), a sud prvog stupnja je ispravno postupio kada ga je, na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/93, s imovinskopravnim zahtjevom uputio na građansku parnicu, jer podaci koje je pružio oštećenik nisu predstavljali pouzdanu osnovu za presuđenje,

I Kž 716/1998-3

a raspravljanje po zahtjevu bi odugovlačio ovaj kazneni postupak.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 6. svibnja 1999. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.