Legislator Case Law & Legislation
Gž-2174/2019-2 AI generated

Gž-2174/2019-2 · Županijski sud u Splitu

Case Number Gž-2174/2019-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. C. C. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & P., u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 P-3348/18-8 od 22. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2019.,

Legislator headnote

AI generated

Gž-2174/2019-2 · Županijski sud u Splitu: Žali se tuženik i presudu pobija u cijelosti, prema sadržaju žalbe, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na žalbu nije odgovoreno.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2174/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. C. C. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & P., u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 P-3348/18-8 od 22. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2019.,

r i j e š i o j e

Ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3304/18 od 20. travnja 2018., koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja E. C. C. d.o.o. Z., protiv ovršenika S. P. iz Z. (točka I).

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna s zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2019. do isplate.

Žali se tuženik i presudu pobija u cijelosti, prema sadržaju žalbe, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja S. P. iz Z. protiv tuženika E. C. C. d.o.o. Z., radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3304/18 od 20. travnja 2018.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji (zbog koje je kao ovšenik upućen na pokretanje parničnog postupka i koju je kao žalbeni razlog isticao u ovršnom postupku u žalbi protiv rješenja o ovrsi), da je potraživanje ovrhovoditelja (radi kojeg je u ovršnom postupku određena ovrha), zastarjelo.

Nije bilo sporno da je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr- 3304/18 od 20. travnja 2018., na koje je upravljen zahtjev tužitelja, doneseno po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja radi naplate novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi, na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-12207/01 od 4. lipnja 2001. kao ovršne isprave, kojim je bila određena ovrha na plaći ovršenika i koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. srpnja 2001., kao i da je tuženika kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-3304/18 podnio prvostupanjskom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 13. travnja 2018.

Prvostupanjski sud je prihvatio podneseni zahtjev tužitelja te proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3304/18 od 20. travnja 2018. jer je smatrao utvrđenim:

-da je ovršni postupak koji se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Ovrv-12207/01, iz kojeg potječe ovršna isprava, dovršen dostavom rješenja o prijenosu od 17. siječnja 2003. (koje je doneseno nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) ovršenikovom dužniku, odnosno, poslodavcu ovršenika, ovdje tužitelja,

-da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovr-3304/18 tuženik kao ovrhovoditelj ovrhu zatražio po proteku desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbama članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).

Navedeni činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda, na kojima je utemeljena pobijana presuda, ne mogu se za sada prihvatiti kao pravilni.

S obzirom na vrijeme pokretanja ovršnog postupka i donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje u ovršnom postupku na koji se odnosi tužiteljev zahtjev predstavlja ovršnu ispravu i temeljem kojeg je ovrha u tom postupku određena, za ocjenu osnovanosti tvrdnje tužitelja da je potraživanje tuženika (čiju naplatu zahtjeva u ovršnom postupku) zastarjelo, a time i za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, mjerodavne su odgovarajuće odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99 i 42/01, u daljnjem tekstu: OZ), koji se primjenjuje temeljem odredaba članka 369. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

U smislu odredaba članka 68. OZ-a koje propisuju dovršetak ovrhe, postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

Dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem.

Obustavu ovrhe reguliraju odredbe članka 67. OZ-a kojima je određeno u kojim slučajevima po službenoj dužnosti, odnosno, na prijedlog ovršenika sud donosi rješenje o obustavi ovrhe.

Prvostupanjski sud je zaključak o dovršetku ovrhe u ovršnom predmetu iz kojeg potječe ovršna isprava zasnovao na činjenici da je u tom postupku doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da je isto postalo pravomoćno i ovršno te da je sud donio rješenje o prijenosu 17. listopada 2003. koje je dostavljeno ovršenikovom dužniku.

Iz sadržaja navedenog rješenja o prijenosu poslovni broj Ovrv-12207/01 od 17. siječnja 2003. (koje prileži spisu na listu 32), proizlazi da je istim rješenjem obaviješten ovršenikov dužnik T. K. da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno 22. rujna 2001. te je istim naloženo ovršenikovom dužniku da tražbinu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno s određenim troškovima isplati ovrhovoditelju, a prema dostavnoj naredbi, uz ovo rješenje ovršenikovom dužniku je dostavljeno i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 21. studenog 2018. prihvaćeno je pravno shvaćanje da se, u smislu odredaba članka 73. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14), te odredaba članka 68. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08), ovrha ne može smatrati dovršenom samo dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku.

Imajući u vidu sadržaj spomenutih odredaba članka 73., odnosno, članka 68. koje su propisivale obustavu ovrhe te odredaba članka 68. OZ-a koje su mjerodavne u konkretnoj pravnoj stvari, citirano pravno shvaćanje primjenjuje se i u ovome postupku.

Naime, kako se za sada može razumjeti temeljem rezultata provedenog prvostupanjskog postupka iz spisa predmeta i izvedenih dokaza, ovršenikovom dužniku iz ovršne isprave zapravo je dostavljeno na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (koje predstavlja ovršnu ispravu) istodobno s rješenjem o prijenosu na koje se pozvao prvostupanjski sud kao posljednju radnju kojom je navodno u tom postupku ovrha provedena.

Imajući u vidu da se, u skladu s odredbama članka 68. stavka 1. OZ-a, postupak ovrhe smatra dovršenim, među ostalim, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, primjenom citiranog pravnog shvaćanja po kojem se ovrha ne može smatrati dovršenom dostavom ovršenikovom dužniku samo rješenja o ovrsi, u pravu je tuženik kada u žalbi upozorava da je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je propustio, izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi je li radnja kojom se ovršni postupak dovršava, obzirom na konkretno sredstvo koje je predmet ovrhe u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, doista provedena, vodeći računa o ispunjenju pretpostavki propisanih odredbama od članka 172. do 178. OZ-a.

Pri tome, prvostupanjskom sudu se posebno ukazuje na sadržaj odredaba članka 177. OZ- a, prema kojima je ovrhovoditelj ovlašten predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu (ovšenikovom dužniku) da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti prema rješenju o ovrsi, a taj prijedlog može podnijeti sve do završetka ovršnog postupka.

Iz iznesenih razloga, kako je činjenično stanje vezano za utvrđenje je li i kada je ovrha u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava (koja je poslužila kao osnova ovrhe u ovršnom postupku na koji je upravljen tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku), dovršena u smislu odredaba članka 68. OZ-a, pred prvostupanjskim sudom potrebno je provesti novi postupak.

Stoga je žalbu tuženika valjalo uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i temeljem odredaba članka 370. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. ZPP-a te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će o zahtjevu tužitelja donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, uz pravilnu primjernu mjerodavnih zakonskih odredaba, imajući u vidu upute i primjedbe iz ovoga rješenja.

Već sada valja navesti da je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, točnije, pokretanjem ovršnog postupka u kojem je donesena ovršna isprava, prekinut tijek zastare u odnosu na potraživanje koje je predmet naplate u ovršnom postupku, u odnosu na koji se traži ovrhu proglasiti nedopuštenom, pa sve dok je taj postupak (bio) u tijeku zastara ne teče.

U Splitu 24. listopada 2019.

Sudac:

Marko Pribisalić