Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing sentence from three to two years due to mitigating circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the defendant's appeal against a three-year prison sentence for attempted murder. While the court rejected claims of procedural errors and factual misjudgments regarding the shooting incident, it found the first-instance court had underestimated significant mitigating factors such as the defendant's age, disability, and diminished capacity. Consequently, the sentence was reduced to two years, with pre-trial detention time credited.
Legislator headnote
AI generatedčl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH; čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH; čl. 360. st. 2. ZKP; čl. 377. ZKP: The court of second instance may reduce a sentence if the first instance court failed to adequately weigh mitigating circumstances, even when factual findings and procedural compliance are correct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-750/1995-4
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Milana Petranovića, mr. Branka Zmajevića, Neve Šibl i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.M., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protvi presude Vojnog suda u Splitu od 16. veljače 1994. broj K-679/95, u sjednici održanoj 14. svibnja 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. M.V. p r e s u d i o j e:
Uvažava se djelomično žalba opt. M.D., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. M.D. za krivično djelo iz čl. 34. st. 2. toč. 5. u vezi st. 1. KZRH i čl. 17. OKZRH zbog kojeg je presudom suda prvog stupnja proglašen krivim, temeljem čl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH a primjenom čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju kaznu mu se primjenom OKZRH, osuđuje
čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10. listopada 1993. do 16. veljače 1994.
U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba opt. M.D. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Vojni sud u Splitu proglasio je krivim opt. M.D. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH opisanog u izreci presude i primjenom čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH izrekao mu kaznu zatvora u trajanuju od tri godine.
Protiv te presude žali se optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče minimalna kazna zatvora.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženog djelomično uvaži i optuženiku izrečena kazna znatnije ublaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka (čl. 354.
st.
1. toč. 11. ZKP).
Optuženik navodi da je sud prvog stupnja bio dužan potpuno i određeno izložiti činjenice bitne za pravilno i zakonito presuđenje (st. 7. čl. 347. ZKP), te ukratko reporducirati sadržaj obrane optuženika i iskaze svjedoka. Kako to sud nije učinio, ostvarena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka, a u presudi nedostaju i razlozi o odlučnim činjenicama.
Optuženik, pod tim osnovom žalbe, prije svega tvrdi, da je izrađena presuda u svome obrazloženju ne sadrži utvrđeno činjenično stanje, te da ne izlaže rezultate dokaznog postupka (obranu i iskaze svjedoka) odnosno sadržajne rezultate tih dokaza. Međutim, iz obrazloženja presude jasno je vidljivo (str. 2) da je dana obrana optuženika, kao i u najbitnijem sadržaj izvedenih dokaza (str. 3). Prema tome, nije osnovan prigovor optuženika da u presudi na dovoljno jasan i pregledan način nisu predočeni navedeni dokazi. Nasuprot tome sud je opravdano sveo svoje reproduciranje dokaza na najbitnije, tj. samo onih dijelova, koji se odnose na odlučne činjenice, a nije prenio cijelokupan (i nebitni) sadržaj dokaza.
Sudu nije dužnost da prepričava tijek dokaznog postupka, jer kada bi postupio tako on bi nepotrebno sa nebitnim sadržajim opteretio svoju odluku.
Također niti navod žalitelja da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP) nije osnovan. Protivno tom navodu sud prvog stupnja određno je i potpuno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili
čiti čime se sud nedokazane (str. 3 i 4 presude). Iz navedenih razloga se jasno dade zaklju rukovodio pri donošenju svoje presude.
Prema tome nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Na temelju rezultata glavne rasprave sud prvog stupnja izveo je pravilan zaključak da je optuženik učinio djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom i da je krivično odgovoran, za svoja činjenična utvrđenja sud je naveo iscrpne i razumljive razloge, koje kao valjane i potkrijepljene izvedenim dokazima u svemu prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.
Optuženik drži, da je sud, pogrešno ocijenio izvedene dokaze, a prije svega iskaz svjedoka D.B., kojem je optuženik odmah rekao da nije imao namjeru pucati u vojne policajce, te svjedoka D.I. koje nije vido kako je optuženik puca, kao i iskaz svjedoka Ž.S. koji je samo čuo kako optuženik puca. Na temelju takvog kazivanja svjedoka sud nije mogao izvesti zaključak da je optuženik u namjeri da lišti života vojne policajce pucao u njihovom smijeru.
Međutim, protivno tim navodima žalitelja opravdano sud povezuje događaj kritičnog dana sa sukobom koji je uslijedio ranije, između vojne policije s jedne i optuženika i njegovih kolega sa druge strane. Naime, u tome incidentu u prostorije vojne policije ranije su bili privedeni kolege optuženika vojnici HV. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je optuženik bio neraspoložen spram pripadnika vojne policije. Prema zapisniku o očevidu optuženik je pištolj usmjerio prema staklenoj stijeni upravo u pravcu iz kojeg su dolazili vojni policajci - oštećenici, te ispalio pet metaka. Prema smjeru zrna, koji je vidljiv na oštećenom staklu, zrna su skoncentrirana u jednom smijeru (fotoelaborat) jasno je da je pištolj bio usmjeren u određenom pravcu, i to u pravcu nailazaka oštećenika. Osnovano nalazi sud da je optuženik svojim radnjama, pucanjem iz pištolja kroz staklenu stijenu u smijeru oštećenika, od kojih je dvojicu i pogodio išao za tim da ih liši života. To proizlazi iz navedenih okolnosti događaja, upotrebljenog sredstva (pištolj teškog kalibra), okolnosti da je optuženik gađao oštećenike koje je i pogodio u vitalne dijelove tijela (trbuh, desni kuk).
Prema tome kompleksno sagledavajući sve objektivne i subjektivne komponente djela, sud prvog stupnja je došao do pravog odgovora. Optuženik je postupao sa umišljajem. Prema tome iz svega izloženog proizlazi da je sud prvog stupnja u potpunosti i pravilno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za ocjenu je li učinio predmetno krivično djelo, je li optuženik krivično odogovoran, pa je ovaj sud drugog stupnja istaknuta utvrđenja u cijelosti prihvatio.
Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 366. ZKP ovaj sud nije našao da bi bile počinjene povrede krivičnog zakona na štetu optuženika.
Žalitelj je u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni.
Sud prvog stupnja je cijenio optuženiku cijeli niz olakotnih okolnosti, ali ih je potcijenio, radi se o relativno mladnoj osobi (optuženik rođen 1971.) koji je danas invalid domovinskog rata, u međuvremenu se oženio, a djelo je ostalo u pokušaju. Kada se sve te okolnosti pravilno cijene, a uz to i stanje njegove uračunljivosti u vrijeme izvršenja djela (bitno smanjeno uračunljiv), traume koje je nakon bojišta u Vukovaru proveo kao
enju ovog
zarobljenik, njegov doprinos obrani domovine, ranija neosuđivanost, tada po utvrđ suda drugog stupnja optuženiku treba izreći blažu kaznu. Kazna zatvora u trajanju od dvije godine po utvrđenju ovoga suda primjerena je društvena opasnost djela a posebno ličnosti optuženika i ta kazna će ostvariti svhru kažnjavanja iz čl. 31. i čl. 4. st. 2. OKZRH.
Zbog svega navedenog odlučeno je, temeljem čl. 377. ZKP kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. svibnja 1996.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Milan Gudelj, v.r.