Rev-39/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 39/2013-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Tribunj, koju zastupaju punomoćnici D. S. i I. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., protiv tuženica. 1. Poljoprivredne zadruge T. u stečaju, koju zastupa stečajni upravitelj mr. sc. D. L., 2. Z. M. i 3. M. C., koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, te ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji prvo i trećetuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1491/2010-2 od 21. svibnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2250/06 od 16. veljače 2010., u sjednici održanoj 30. svibnja 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1491/2010-2 od 21. svibnja 2012. te presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2250/06 od 16. veljače 2010. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu revizije trećetuženice M. C. odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj OPĆINA TRIBUNJ vlasnik za cijelo nekretnina katastarski označenih kao čest. zem. 662/2 i 662/13, Z.U. 371, K.O. T.

2. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na nekretninama označenim u toč. 1. izreke ove presude, na imenu C. M. ž. B., pa se ovlašćuje tužitelj, da temeljem ove presude, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime, za cijelo, uz istodoban izbris toga prava sa imena dosadašnjeg upisa, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužni su tuženici ad. 1., ad.2. i ad.3., naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135.300,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Odbijaju se žalbe tuženika ad 1. i 3. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2250/06 od 16. veljače 2010. godine.

2. Uvažava se djelomično žalba tuženika ad 3. i preinačava u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) prvostupanjska presuda i sudi:

Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 123.000,00 kn u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli prvotuženik i trećetuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti revizije, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Trećetuženica je zatražila trošak revizije.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Revizije su osnovane.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osnovano trećetuženica M. C. ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP budući je u postupku kao drugotuženica sudjelovala Z. M. i u odnosu na koju je već prvostupanjski sud u obrazloženju naveo: "- da je tužena ad.3. C. M. ž. B. zakonska nasljednica tužene ad.2. Z. M.," iz čega jasno proizlazi da u trenutku donošenja prvostupanjske presude drugotuženica Z. M. nije bila živa (umrla je ....). Iako je trećetuženica i u žalbi opisno ukazivala da je u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP drugostupanjski sud je propustio navedeni žalbeni razlog sankcionirati. Naime, sve ukoliko i nije bilo podataka o datumu smrti drugotuženice Z. M., obrazloženje prvostupanjske presude proturječilo je izreci presude (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), a što također nije sankcionirano.

Osim toga, osnovano revidenti ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Naime, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina pobliže opisanih u st. 1. izreke, te slijedom toga da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na nekretninama označenim u st. 1. izreke na imenu C. M. ž. B., pa da se ovlašćuje tužiteljica temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u svoje ime, za cijelo, uz istodoban izbris tog prava sa imena dosadašnjeg upisa (st. 2. izreke) u bitnom uz obrazloženje da su sporne nekretnine prodane pravnom predniku tužitelja i predane u posjed, a koja činjenica je prema utvrđenju tog suda bila poznata tuženicima te da je tužitelj vlasnik navedenih nekretnina, a da je trećetuženica dužna trpjeti da se u zemljišnoj knjizi provede promjena prava vlasništva na navedenim nekretnina u korist tužitelja. S druge strane drugostupanjski sud, iako odbija žalbe prvotuženika i trećetuženice protiv prvostupanjske presude u obrazloženju navodi da je tužiteljica kao pravni sljednik mjesnog odbora imala samo pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, ali da je uknjižba spornih nekretnina na imenu trećetuženice pogrešna, pa da je slijedom navedenog materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvaćen. Kako je redoviti način stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla upis u zemljišne knjige, dok se na temelju pravnog posla stječe samo pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, to u konačnosti doista nije jasno kako su oba suda ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim, dajući za svoje odluke razloge koji međusobno proturječe. Upravo zbog toga pobijane presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

Već zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (st. I.).

O troškovima u povodu revizije trećetuženice odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 30. svibnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.