Rev-966/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 966/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.S. iz Z., protiv tuženika P.T. iz Z., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 8. rujna 1992.g. br. Gž 6997/92-2

kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1992.g. br. Pr 3590/91 u sjednici održanoj dana 14. travnja 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvoga stupnja je utvrđeno da se tužba tužitelja u ovom predmetu smatra povučenom.

Sud drugog stupnja je potvrdio rješenje suda prvoga stupnja.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenje obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

U spisu postoji dokaz da je tužitelj primio rješenje suda prvoga stupnja od 18. studenog 1991.g. kojim je utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka, a u kojem rješenju su stranke upozorene da mogu staviti prijedlog za nastavak postupka nakon što protekne tri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje, a ako ni jedna stranka u roku od četiri mjeseca ne stavi prijedlog za nastavak postupka da će se tužba smatrati povučenom.

Tužitelj se protiv tog rješenja nije žalio, iako je imao pravo na žalbu, a dobio je i uputu o tome. Dakle, iako upozoren na posljedice ukoliko ne stavi prijedlog za nastavak postupka tužitelj to nije učinio, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno odlučio po odredbi čl. 217. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP, da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom, a koje je rješenje potvrdio i sud prvog stupnja.

Nisu odlučni prigovori tužitelja u reviziji koji se odnose na nemogućnost da on pristupi ročištu za glavnu raspravu na kojem je donijeto rješenje o mirovanju postupka, odnosno na njegovo loše zdravstveno stanje, jer je imao mogućnosti u trajanju od četiri mjeseca nastaviti postupak, a bio je i upozoren na posljedice ukoliko tako ne postupi, kao što je već prije spomenuto.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno odlučili, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. travnja 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.