I Kž-241/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 241/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. K. V., zbog kaznenih djela iz čl. 274 st. 3 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. ožujka 2015 godine broj Kv-25/15 (Kv-275/14), u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2015 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđ. K. V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 19. ožujka 2015 godine broj Kv-25/15 (Kv- 275/14) preinačene su presuda Županijskog suda u Osijeku od 15. siječnja 2015 br. Kv- 275/14 (Kv-186/14) pravomoćna dana 18. veljače 2015 godine kojom su objedinjene i preinačene u odluci o kazni: presuda Županijskog suda u Osijeku od 26. rujna 2014. br. Kv- 186/14 (K-21/12) pravomoćna 22. listopada 2014. i presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. studenog 2013. br. K-214/13 preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Osijeku od 28. veljače 2014. br. Kž-110/14, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, a zatim presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2014. br. Kv-410/14 (K-627/13) koja je postala pravomoćna dana 31. prosinca 2014 godine kojom presudom su objedinjene i preinačene u odluci o kazni: presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. ožujka 2014 br. K-627/13 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2014. br. K- 824/13 koja je postala pravomoćna 17. rujna 2014 godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, na način da je na temelju čl. 498 st. 1 t. 1 Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) u vezi čl. 53 st. 1 i čl. 51 st. 2 Kaznenog zakona

I Kž 241/15-4

(„Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci.

Na temelju čl. 54 KZ/11 osuđ. K. V. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 8. do 9. prosinca 2011 godine, vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca i osamnaest dana, te vrijeme koje provodi na izdržavanju kazne od 23. rujna 2014 godine pa nadalje.

Protiv ove presude podnio je žalbu osuđ. K. V. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da su nastupile nove okolnosti, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da ga osudi na blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Po odredbi čl. 498 st. 1 t. 4 ZKP/08 pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka (tzv. neprava obnova postupka) kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude, što predstavlja samostalni pravni lijek. Međutim, u ovom slučaju pored činjenice da je ova prvostupanjska presuda izrečena na način da su po zahtjevu osuđenika objedinjene dvije pravomoćne presude kojima su već ranije objedinjenjem preinačene kazne izrečene u više presuda, te da su pritom kod izricanja nove jedinstvene kazne u pobijanoj presudi kao olakotne okolnosti uzete u obzir obiteljske prilike osuđenika i da je otac troje djece, te druge relevantne okolnosti koje su sudovi cijenili u tim presudama, priznanje očinstva za jedno od djece kao eventualno novonastalu okolnost prvostupanjski sud i nije mogao uzeti u obzir pri izricanju nove jedinstvene kazne.

Stoga je žalbu osuđ. K. V. valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, to je po čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 16. lipnja 2015 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v. r.