Rev-1151/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1151/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. e. d.d. Z., i H. – O. d. s. d. o. o., Distribucijsko područje E. S., koje zastupaju punomoćnici B. A. i I. S., odvjetnici u S., protiv tuženika I. T. iz S., i B. B. iz S., koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3895/07 od 3. travnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2148/03 od 17. svibnja 2007., u sjednici održanoj 21. prosinca 2011.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljima kunsku protuvrijednost iznosa od 45.923,05 EUR-a, obračunato po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa kamatom po zakonu, koje kamate teku od 30. listopada 2003. pa do isplate.

2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos od 147.394,42 kn sa kamatom po zakonu računajući od 30. listopada 2003. pa do isplate.

3. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima parnični trošak sa zateznom kamatom od dosuđenja do isplate.''

II. Dužni su tužitelji pod 1. i 2. isplatiti tuženicima pod 1. i 2. parnični trošak u iznosu od 36.050,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, pa se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda u odluci pod točkom I., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku kojom je tužiteljima naloženo da isplate tuženima trošak u iznosu od 36.050,00 kuna, na način da se nalaže tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženima trošak u iznosu od 40.078,83 kuna, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška u daljnjem iznosu od 79.812,09 kuna.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i troška odgovora na žalbu tuženika u iznosu od 8.235,00 kn.“

Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti u reviziji ne navode ništa određeno. Zbog toga taj revizijski razlog u smislu odredbe čl. 392.a ZPP nije niti mogao biti uzet u razmatranje.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog kašnjenja početka radova na izgradnji trafostanice D. u S., do kojeg je došlo zbog prosvjeda građana 17. i 18. srpnja 2003. Tužitelji smatraju tuženike odgovornima za to kašnjenje, jer su radovi koji su trebali započeti 18. srpnja 2003. započeli tek 5. prosinca 2003., kad su tužitelji uveli u posao izvođače radova.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tuženi 18. srpnja 2003. nazočili prosvjedima građana, koji su se okupili na prostoru na kojem su trebali početi radovi za izgradnju nove trafostanice i to 50-60 prosvjednika, pretežito žena, djece i starijih osoba, koji su nosili transparente i svojim tijelima zatvorili ulaz na parkiralište, čime da su oko 6,30 sati onemogućili pristup radnicima „K.“, a u 9,30 sati onemogućili pristup teretnom vozilu H.-a i time spriječili radnike koji su pokušali postaviti betonske nosače ograde,

- da tijekom prosvjeda stanje javnog reda i mira nije bilo ugroženo, odnosno da je bilo u granicama tolerancije,

- da su Policijskoj upravi dostavljeni podaci samo za dva prosvjednika i baš za tuženike pod 1. i 2., ali da se uopće ne spominje bilo kakva protupravna radnja koju bi isti poduzeli, a koja bi se razlikovala od radnji i drugih prosvjednika te imala obilježja koja bi po svojoj prirodi mogla odgovarati štetnoj radnji i

- da u vremenu od 18. srpnja 2003. do 5. prosinca 2003., kada su tužitelji uveli izvođače u posao, nikakvi radovi na terenu nisu bili poduzimani.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se u konkretnom slučaju radilo o mirnom prosvjedu građana, te da nije utvrđeno da bi ponašanje tuženika odudaralo od ponašanja ostalih prosvjednika i da bi postojala neka posebna štetna radnja koja bi imala obilježje štetne radnje zbog koje bi početak radova bio odgođen sve do 5. prosinca 2003. Zbog toga nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da u ponašanju tuženika nema protupravnosti, niti postoji uzročna veza između ponašanja tuženika (i uopće održavanja prosvjeda) i činjenice da su radovi na izgradnji trafostanice započeli tek 5. prosinca 2003.

Navodi revidenata u reviziji u pretežnom dijelu se odnose na prigovore pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog toga takvi prigovori nisu niti uzeti u razmatranje.

Posebno, revidenti se pozivaju na privremenu mjeru izdanu od prvostupanjskog suda u prilog svojih revizijskih prigovora u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Revidenti smatraju da postojanje i provođenje te privremene mjere ukazuju na protupravnost ponašanja tuženika, pa da bi evidentno postojala štetna radnja, njena protupravnost i uzročna veza s kašnjenjem početka radova i nastankom predmetne štete.

Međutim, u postupku je utvrđeno da je navedena privremena mjera ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1063/04 od 3. lipnja 2004., pa su zbog toga navodi revidenata u tom pravcu irelevantni.

Prema tome, u konkretnom slučaju nema osnovnih pretpostavki za naknadu štete (postojanje štetne radnje tuženika i uzročne veze između njihovog ponašanja i nastanka štete), pa nema niti odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. prosinca 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.