I Kž-80/2001-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-80/01-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl, Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću, sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Županijskog suda u Zadru, od 28. prosinca 2000. godine, br. K-82/00, u sjednici održanoj 15. ožujka 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba optuženika D.V., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv optuženika produljuje se pritvor na temelju članka 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, opt. D.V. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je osuđen na kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. studenog 2000. godine, pa nadalje.

Na temelju članka 76. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od droge, na temelju članka 82. st. 1. i 2. KZ od istog je oduzeta imovinska korist i to novac u iznosu od 2.500,00 kn i 210,00 DEM.

Protiv te presude žalbu je i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju imovinske koristi podnio optuženik te je predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba je osnovana.

U pravu je optuženik kada ističe da su pobijanom presudom počinjene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka i čl. 361. st. 1. tč. 11. ZKP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a i razlozi presude o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, zbog čega, ne samo da odluku suda prvog stupnja nije moguće valjano ispitati, nego je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Tako se u činjeničnom opisu kaznenog djela kao radnja izvršenja navodi samo nabava neutvrđene količine opojne droge heroin radi prodaje, a ne i radnja prodaje, koja se međutim, uz radnju držanja radi prodaje, navodi u zakonskom opisu kaznenog djela.

Već s obzirom na to, jer se optuženik ne tereti ni za jednu ostvarenu konkretnu radnju prodaje droge, sud prvog stupnja nije imao nikakove zakonske osnove da uopće priđe utvrđivanju eventualno ostvarene imovinske koristi izvršenjem kaznenog djela kako je ono opisano u izreci, dakle, kada se radnja ostvarenja terečenog kaznenog djela sastoji samo u držanju radi prodaje, a ne i u prodaji.

Stoga nije imao nikakovog osnova ni za donošenje odluke o oduzimanju imovinske koristi, ovdje o djelomičnom oduzimanju novčanih sredstava koja su nađena u stanu optuženika, neovisno o tomu koliko su ona iznosila.

Ta se činjenica, s obzirom na, u izreci opisanu radnju izvršenja kaznenog djela, u konkretnom slučaju, uz ostalo moglo samo cijeniti kao pokazatelj pri utvrđivanju one radnje izvršenja kaznenog djela za koju se optuženik zapravo jedino i tereti (držanje radi prodaje) a nije se samo na temelju iste a uz poricanje optuženika, moglo zaključivati, kako je optuženik novčana sredstva koja su kod njega nađena mogao pribaviti jedino prodajom droge, pa slijedom toga, onda posredno i zaključiti kako se bavio i prodajom droge, kako je to sve pogrešno postupio sud prvog stupnja, i to sve u situaciji kada se optuženik izrekom i ne tereti za prodaju droge, kao što je to već unaprijed rečeno.

S druge strane, a unatoč toga, što se, prema svemu naprijed iznijetom, optuženik ne tereti za ni jednu ostvarenu prodaju, u istom činjeničnom opisu se istovremeno najprije tvrdi, da novčana sredstva koja su nađena u stanu optuženika i to 5.250,00 kn u različitim apoenima, te 210,00 DEM u apoenima od 20 i 10 DEM, potječu od prodaje opojne droge (sva ta novčana sredstva), a zatim se nastavno dodaje “od čega najmanje 2.500,00 kn”, što je ne samo proturječno prednjem opisu kaznenog djela već je i samo po sebi nerazumljivo. Kada je pak riječ o utvrđenju suda prvog stupnja, da je količina od 9,11 gr heroina i 0,03 gr heroina, koja je prilikom pretrage stana optuženika nađena u istom, bila namijenjena prodaji, treba reći da ni u tom dijelu činjenično stanje nije ni potpuno ni pravilno utvrđeno. Naime, svoje zaključke u tom pravcu sud prvog stupnja temelji na količini pronađene droge i činjenici, da je uz drogu nađena i vrećica sa 20 gr šećera saharoze te 1 (jedna) kutijica sa oko 15 gr sode bikarbone koje mogu poslužiti za povećanje količine droge, te na lošoj materijalnoj situaciji optuženika koja mu kao ovisniku, nije omogućavala da nabavlja drogu za svoje potrebe kao i na već spomenutoj činjenici o nađenim novčanim sredstvima u stanu optuženika.

Međutim, kada je već i sud prvog stupnja, bez da je saslušao vještaka neuropsihijatra,

l. 76.

uzeo, da je optuženik dugogodišnji ovisnik o drogi i izrekao mu sigurnosnu mjeru iz č KZ, a on u svojoj obrani tvrdi, da je nađena droga bila namijenjena za njegove vlastite potrebe a ne za prodaju, onda se, na temelju naprijed navedenih indicija, a bez provjere takove obrane optuženika na način da se na okolnosti potrebnih mu dnevnih doza sasluša vještak neuropsihijatar, nije moglo nedvojbeno zaključiti da je optuženik nađenu količinu heroina držao radi prodaje.

Stoga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku, nakon što otkloni sve nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, saslušati vještaka neuropsihijatra te će saznanja do kojih tako dođe, pažljivo ocijeniti u kontekstu do sada provedenih dokaza i obrane optuženika, te će nakon toga moći valjano odlučiti je li optuženik držao drogu radi prodaje i tako počinio terečeno kazneno djelo ili pak samo njegov osnovni oblik.

Budući da se optuženik nalazi u pritvoru, ovaj sud je, postupajući na temelju čl. 388. st. 5. ZKP-a ispitao postoje li još razlozi za pritvor te je našao da oni postoje i dalje, budući da je optuženik do sada više puta osuđivan i to za istovrsno kazneno djelo.

Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 388. st. 1. i st. 5. ZKP-a.

U Zagrebu, 15. ožujka 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Katica Jelić, v. r.