Rev-786/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 786/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. pok. M. iz T., zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz S. i A. R. iz S., protiv tuženika M. R. iz G., zastupanog po punomoćniku L. G., odvjetniku iz S. i A. B. iz U., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 11. rujna 1996. godine br. Gž-2647/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 13. travnja 1995. godine br. P-115/92, u sjednici održanoj dana 26. veljače 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Razvrgava se zajednica nekretnina koja sada postoji između tužitelja pod 1/ R.A., tužitelja pod 2/ R2.A2., tuženika pod 1/ R.M. na nekretnini označenoj kao č. zem. 2616/2 zv. "Kod B. za R. " u površini od 3831 m5, K.O. G., na način da se od iste ima odijeliti i predati u vlasnost i posjed tužitelju R.A. fizički dio koji odgovara suvlasničkom dijelu od 1/4, dok preostali dijelovi pripadaju tužitelju pod 2/ R2.A2. i tuženiku pod 1/ R.M.

Razvrgava se zajednica nekretnina koja sada postoji između tužitelja pod 1/ A.R. i preostalih stranaka na nekretnini označenoj kao č. zem. 2093/1 zv. K. u površini od 1600 m5 K.O. G. na način da se od iste ima odijeliti i predati u vlasnost i posjed tužitelju R.A. fizički dio koji odgovara suvlasničkom dijelu od 98/175, dok preostali dijelovi pripadaju preostalim strankama.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja pod 1/ A.R. odbija se.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se žalba tužitelja pod 1/ kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1/ za razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na nekretnine označene kao čest. zem. 2093 K.O. Grab i komas. čest. zem. 1617/1 zv. "Uže" K.O. U."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na sve revizijske razloge zbog kojih se, sukladno odredbi iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), revizija može izjaviti, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revident se samo uopćeno poziva na sve revizijske razloge zbog kojih se, prema odredbama ZPP, revizija može izjaviti a bez određenog navođenja čime bi bio ostvaren pojedini revizijski razlog, pa se tako neodređena revizija može ispitati samo u granicama revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na koje, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Rečeni revizijski razlozi nisu ostvareni jer ne postoji navedena bitna povreda, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina kat. čest. br. 2093/2 k.o. G. i kat. čest. br. 1617/1 k.o. U.

Revident osnovano ističe da je radi ocjene pitanja osnovanosti tog zahtjeva trebalo utvrditi da li je tužitelj bio suvlasnik nekretnina unesenih u komasacionu gromadu, a za koje su u postupku komasacije sporne nekretnine nadijeljene sada pok. J.R. predniku tužiteljice A2.R2. i tuženika M.R.. Međutim, to pitanje sudovi su raspravili, te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP osnovano zaključili da tužitelj nije dokazao da bi navedene zemljišne čestice bile nadijeljene sada pok. J.R. na ime unošenja u komasacionu gromadu nekretnina na kojima bi postojalo tužiteljevo suvlasničko pravo.

Prema odredbi iz čl. 7. st. 2. ZPP stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sukladno tome tužitelj treba dokazivati činjenice koje predstavljaju stvarnu osnovu tužbe.

Tužitelj ne samo što nije predlagao dokaze kojima bi dokazivao postojanje svog kog prava na nekretninama za koje su sada pok. J.R. nadijeljene sporne nekretnine, vlasnič

već takav dokaz ne može predstavljati niti sam njegov stranački iskaz kojeg je dao na ročištu od 7. XII. 1994. godine (list 54 spisa) u kojem je iskazao: "Ja kao tužitelj ne bih mogao kazati koji dio sada spornih nekretnina meni pripada, a niti znam koliki dio mi pripada, niti kao tužitelj to moram reći jer je sud taj koji to mora utvrditi. Ja se ne bih mogao očitovati kako sam već naprijed istakao koje nekretnine su unijete u komasaciju i koliki bi mi dio pripadao od tih nekretnina".

Ovakvo pasivno držanje tužitelja u postupku dokazivanja odlučnih činjenica nedvojbeno opravdava zaključak sudova da te činjenice tužitelj nije dokazao.

Revizijski navodi tiču se pravilnosti i potpunosti utvrđenja činjeničnog stanja, a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), to se i ne radi o navodima koji su od odlučnog značaja.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 26. veljače 1998. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.