Supreme Court dismisses appeal on interest claim where seller withheld agreed interest after delivering goods.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling confirming the plaintiff's right to interest payments. The defendant argued for a complete rejection of the claim, but the court found the plaintiff's request valid under the Law on the Basis of Operation of Basic Organizations of Joint Labor in the Goods Trade. The court held that since the defendant delivered the vehicle and possessed the plaintiff's funds, they were legally obligated to calculate and pay the agreed interest.
Legislator headnote
AI generatedčl. 16. st. 2. t. 4. Zakona o osnovama poslovanja osnovnih organizacija udruženog rada u području prometa robe; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An organization of joint labor commits speculation in goods trade if it conditions payment of a fixed sum of money in advance and, after final accounting, refuses to calculate interest on that sum, thereby obligating the party holding the funds to pay interest upon delivery.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2615/1990-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz V., protiv tuženog RO U. OOUR Z. P.S., radi isplate kamata, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 15. III. 1990. br. Gž-509/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Podravskoj Slatini od 3. X. 1989. br. P-326/89, u sjednici održanoj dana 6. ožujka 1991.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Podravskoj Slatini od 3. X. 1989. broj P-326/89-12 sudjeno je:
"I. Tuženi je dužan tužitelju na ime glavnice platiti 22,268.145 prijašnjih dinara (2.226,00 konv. dinara), te zateznu kamatu koja teče^od 30. V. 1989. godine po stopi koja se plaća na štedne uloge oročene bez namjene preko godinu dana do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
II. Tuženi je dužan tužitelju na ime parničnog troška platiti 1,221.100 prijašnjih dinara (122,00 konv. dinara) u roku od 15 dana."
Presudom Okružnog suda u Osijeku od 15. III. 1990. godine broj Gž-509/90-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači tako da tužitelj s tužbenim zahtjevom bude odbijen u cijelosti i obvezan da tuženom naknadi troškove spora.
Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je i po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno sudjeno kada je udovoljeno zahtjevu tužitelja budući da je njegov zahtjev osnovan u smislu odredbe čl. 16. st. 2. t. 4. tada važećeg Zakona o osnovama poslovanja osnovnih organizacija udruženog rada u području prometa robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta na tom području ("Sl. l. SFRJ" br. 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/86) prema kojoj organizacija udruženog rada čini djelo špekulacije u prometu robe ako prodaju robe uvjetuje isplatom unaprijed odredjene svote novčanih sredstava, a nakon dostave robe po konačnom obračunu ne prizna, odnosno ne obračuna kupcu odgovarajuće kamate na tako utvrdjenu svotu.
U postupku je, naime, utvrdjeno da je tužena uvjetovala isporuku vozila tužitelju isplatom iznosa od 13.150.000 prijašnjih dinara (1.315,00 konv. dinara) a tužitelj tako i postupio, dok je tužena, iako je prema ugovoru preuzela obvezu da vozilo isporuči u roku od 90 dana (ugovor zaključen 6. IX. 1988. godine) isporučila vozilo tužitelju tek 31. III. 1989. godine.
Proizlazi da je pravilan zaključak sudova da je zahtjev tužitelja osnovan, jer tuženi nakon što je isporučio vozilo tužitelju pri konačnom obračunu bio je dužan obračunati tužitelju i kamate na unaprijed uplaćen iznos, jer je raspolagao sa novcem tužitelja.
Tuženi u reviziji iznosi razloge kojima želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrdjeno a zbog tih se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).
Iz navedenih razloga revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 6. ožujka 1991.
Predsjednik vijeća:
Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.