Gzz-236/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 236/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz K., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik iz O., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Vinkovci, radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti broj G-DO-846/03 od 16. lipnja 2003. podignutog protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-808/03-3 od 02. svibnja 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-114/03-6 od 19. ožujka 2003. godine, u sjednici održanoj dana 15. rujna 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-808/03-3 od 02. svibnja 2003. godine i Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-114/03-6 od 19. ožujka 2003. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev da je tužena dužna platiti tužitelju iznos od 2.225,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj je dužan naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 500,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je tužena obvezana tužitelju platiti 2.225,53 kuna po osnovi prava na uvećanu plaću od 50% za razdoblje od lipnja do kolovoza 2001. godine sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj je podnio odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti s prijedlogom da se odbije kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena plati iznos od 2.225,53 kn po osnovi prava na uvećanu plaću od 50% za lipanj, srpanj i kolovoz 2001. godine temeljem Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 69/01, 94/01 i 88/02 – dalje: ZPPDS).

Nesporno je da je tužitelj bio radnik u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj i da je u spornom razdoblju poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu obavljao u Lipovcu, koji se nalazi na području posebne državne skrbi, a da je imao prebivalište izvan područja posebne državne skrbi, tj. u Komletincima kako je sam naveo u tužbi.

Sudovi nižeg stupnja su prihvatili pravno shvaćanje tužitelja da on ima pravo na uvećanu plaću tu smislu odredbe čl. 19. ZPPDS na temelju same činjenice da je upućen na rad na područje od posebne državne skrbi, a da nije potrebno i da ima prebivalište (boravište) na tom području.

Na sporni odnos među strankama, a s obzirom na vremensko razdoblje za koje tužitelj traži uvećanu plaću (od lipnja do kolovoza 2001.) primjenjuju se odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 73/00), koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine, a kojim je u članku 2. ZPPDS dodan novi stavak 2. koji glasi: »Prava iz ovoga Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi (u daljnjem tekstu: korisnici).«

Pravo na uvećanu plaću po čl. 19. ZPPDS mogu dakle ostvarivati samo fizičke osobe kod kojih su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke, tj. (a) da rade na području posebne državne skrbi i (b) da imaju prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi.

Ove pretpostavke u odnosu na tužitelja nisu ispunjene, jer ima prebivalište u Komletincima koje se ne nalazi na području posebne državne skrbi, pa njegov tužbeni zahtjev nije osnovan.

Stoga je preinačena drugostupanjska i prvostupanjska presuda kao u izreci temeljem čl. 408. st. 2. u vezi s čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99), koje odredbe se u ovom slučaju primjenjuju u smislu čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 117/03) s obzirom na činjenicu da je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena prije stupanja na snagu toga Zakona.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. ZPP, pri čemu treba reći da se prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu («Narodne novine» broj 51/01) troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Tuženoj stoga u okviru onoga što je zatražila u troškovniku pripada 25 bodova za sastav tužbe (Tbr. 8/1 Odvjetničke tarife) i 25 bodova za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2003. godine (Tbr. 9/1), dakle, ukupno 50 bodova što daje svotu od 500,00 kuna.

U Zagrebu, 15. rujna 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.