Gž-180/2008-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Broj: Gž.180/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Kontreca, kao predsjednika vijeća, te Zlatka Lodete i Dijane Hofer, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. iz V., zastupane po punomoćnici N. H., odvjetnici iz V., protiv tuženice L. K. iz V., zastupane po punomoćniku T. R., odvjetniku iz V., radi iseljenja, povodom žalbe tuženice, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21.svibnja 2007.g. br. P.546/06-12, u sjednici vijeća održanoj dana 19.veljače 2008.g.

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu br.P.546/06-12 od 21.svibnja 2007.g.

Obrazloženje

Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice, time da je naloženo tuženici isprazniti od njenih stvari, dvosobni stan koji se nalazi u stambenoj zgradi u V., …, na VI katu lijevo, stan br.42, a u naravi se sastoji od 2 sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, hodnika i lođe, površine 64,90 m2, a stanu pripada i drvarnica, time da je taj stan izgrađen na čkbr. 3550/2 upisan u knjigu položenih ugovora u podulošku 5789 k.o. V..

Izrekom prvostupanjske presude određeno je koje sve stvari iz pojedinih prostorija tog stana tuženica treba odstraniti, a obvezana je i tužiteljici predati u posjed sobu površine 16 m2 koja se nalazi u jugoistočnom dijelu predmetnog stana, sve u roku od 15 dana.

Istom odlukom naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.965,00 kn, u roku od 15 dana.

Pravovremeno podnesenom žalbom tuženica pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženice, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te je obveže na naknadu parničnog troška tuženici, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tuženice je neosnovana.

Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem slijedećim nespornih, te temeljem dokaznog postupka utvrđenih činjenica:

-

Parnične stranke su majka (tužiteljica) i kćer (tuženica), koje su ujedno suvlasnice predmetnog stana, svaka u ½ dijela, prema stanju uknjižbe prava vlasništva u knjizi položenih ugovora za predmetni stan (a što je i nesporno).

-

Predmetni stan stekli su za vrijeme braka i zajedničkog života tužiteljica i njen sada pok. muž, S. H.. Trostranim ugovorom sklopljenim između S. H., tužiteljice i tuženice, od 21.svibnja 2001.g., koji je dijelom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a dijelom ugovor o zasnivanju prava služnosti stanovanja i plodouživanja, S. H. je tuženici prenio u vlasništvo svoj suvlasnički dio od ½ dijela predmetnog stana, time da je na cijelom stanu zasnovano pravo služnosti stanovanja i prava plodouživanja na suvlasničkom dijelu koji je stekla tuženica u korist S. H. i tužiteljice D. H. (a S. H. stekao je pravo služnosti stanovanja i prava plodouživanja i na suvlasničkom dijelu tužiteljice).

-

S. H. je umro, pa je time nesporno njegovo pravo osobne služnosti prestalo, a ostalo je, kao uknjiženo, takvo pravo osobne služnosti u korist tužiteljice, koja je, dakle, uknjižena kao suvlasnica ½ predmetnih nekretnina, te ovlaštenica prava služnosti stanovanja i prava plodouživanja na suvlasničkom dijelu tuženice.

-

Prema prvostupanjskom utvrđenju, predmetne nekretnine suposjedovala je tužiteljica s obitelji tuženice, a nakon pogoršanja odnosa među strankama iz predmetnog stana iselili su tuženičini muž i djeca, dok tuženica sada drži zaključanu sobu u jugoistočnom dijelu stana i ne želi ju tužiteljici predati u posjed i tek povremeno navraća u stan, time da u stanu ima i pokretnine nabrojene u izreci prvostupanjske presude, koje se nalaze u prostorijama stana, navedenim u tom dijelu izreke presude, a što je prvostupanjski sud utvrdio prihvaćanjem sadržaja tužiteljičinog iskaza, koji je tužiteljica dala kao stranka, saslušana u svrhu dokazivanja, a što je tuženica potvrdila u svom stranačkom iskazu.

-

Tužiteljica je u posjedu dijela stana, koji također vrši povremenim korištenjem tog stana.

-

Obzirom da tuženica tužiteljici niti ne osporava da ima pravo osobne služnosti stanovanja i plodouživanja predmetnog stana upisano u zemljišnim knjigama na suvlasničkom dijelu tuženičinog stana, to je prvostupanjski sud, pošavši od pojma osobne služnosti iz čl. 199.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN .91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06 – dalje ZV), utvrdio sadržaj tog prava, ističući da je zakonom određeno da se radi o stvarnom pravu koje ovlašćuje, u konkretnom slučaju tužiteljicu, da se na određeni način služi tuđom stvari, čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. Prvostupanjski sud navodi da je pravo plodouživanja određeno sadržajem čl. 203.st.1. ZV-a kao osobna služnost temeljem koje se ovlaštenik (tužiteljica) može u svakom pogledu služiti tuđom stvari u skladu s njenom namjenom i čuvajući joj supstancu. Prvostupanjski sud ukazuje na čl. 203.st.6. ZV-a koji normira način vršenja tog prava na stvari koja je u suvlasništvu ili u zajedničkom vlasništvu, time da u tom slučaju svaki od suvlasnika treba trpjeti vršenje ovlaštenikovog prava plodouživanja na njegovom dijelu. Prvostupanjski sud ukazuje i na sadržaj odredbe čl. 217.st.1. ZV-a, prema kojoj ovlaštenik prava stanovanja ima pravo služiti se nečijom stambenom zgradom ili njenim dijelom namijenjenim stanovanju, u skladu s tom namjenom, čuvajući njeno sučanstvo. -

Prvostupanjski sud zaključuje da plodouživatelj (odnosno ovlaštenik prava služnosti stanovanja), a to je u konkretnom slučaju tužiteljica, u odnosu na suvlasnički dio tuženice ima pravo na potpunu uporabu i na koristi od te stvari, čuvajući njenu supstancu, što znači da tužiteljica ima pravo na neposredan posjed predmetne stvari (tuženičinog suvlasničkog dijela), što isključuje tuženičino pravo na neposredan i samostalan posjed dijela predmetne nekretnine, što isključuje i pravo držanja njenih pokretnina u tom stanu, slijedom čega je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev.

U žalbi tuženica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navodeći koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je prvostupanjski sud, navodno, počinio, a obrazlažući tu tvrdnju navodi da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje a da nije vodio računa o odredbama ZPP- a o načinu ocjene dokaza (u smislu čl.8. ZPP-a), te ističe tvrdnju da je izreka presude u proturječnosti s njenim razlozima i da su razlozi nejasni i proturječni, odnosno da postoji proturječnost između navoda razloga presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i tih isprava i zapisnika. Ističe i ocjenu da su navodi obrazloženja proturječni.

Dakle, tuženica ističe žalbeni razlog iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, što ovaj sud zaključuje iz sadržaja žalbenih navoda u odnosu na odredbe ZPP-a koje propisuju vrste bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a očito podrazumijeva i počinjenje te bitne povrede u vezi s odredbom čl.8. ZPP-a (koja propisuje način ocjene dokaza od strane prvostupanjskog suda).

Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer je, na određen i jasan način ocijenio sve provedene dokaze, a za svoja činjenična utvrđenja i materijalnopravna stajališta iznio je određene i dostatne razloge. Budući da ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, a da, ispitujući prvostupanjskku presudu po službenoj dužnosti, u smislu čl. 365.st.2. u vezi 354.st.2.toč. 2,4,8 i 9 ZPP-a, ne nalazi da prvostupanjski sud počinio i bilo koju od tih, drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj pazi po službenoj dužnosti, to je taj žalbeni razlog neosnovan.

U daljnjim žalbenim navodima tuženica potvrđuje činjeničnu i materijalnopravnu osnovu utuženja i prvostupanjskog dosuđenja, navodeći da su stranke suvlasnice u predmetnom stanu, svaka u ½ dijela, time da je na suvlasničkom dijelu tuženice, od ½ dijela, upisan teret služnosti prava stanovanja i prava plodouživanja u korist tužiteljice, time da tuženica takav materijalnopravni status stranaka tumači na drugačiji način, nego što to čini prvostupanjski sud, a kako je to naprijed u obrazloženju presude opširno reproducirano.

Naime, tuženica smatra da je tužiteljičina osobna služnost na njenom suvlasničkom dijelu ne može ograničiti u neposrednom posjedu, na način da je isključi od vršenja istog, jer je to protivno, po njenoj ocjeni, sadržaja njenog prava vlasništva u smislu Ustava RH i ZV-a. Navodi da ona tužiteljicu ne onemogućava u korištenju predmetnog stana, ističući da tužiteljica ne živi u stanu, nego svaka 3-4 tjedna u stan dolazi na vikend. Tužiteljica, po ocjeni tuženice, neosnovano ističe da namjerava iznajmljivati predmetni stan jer pravo osobne služnosti ne može prenositi na druge osobe kao ovlaštenike Isto tako, navodi da tužiteljicu ne onemogućava u ostvarenju osobnih prava, a posebno to ne čini držanjem stvari u predmetnom stanu (navodi da u stanu nema dječje odjeće, kao niti bicikla u drvarnici).

Prije svega treba istaći da iz prvostupanjskih utvrđenja, koja u tom dijelu nisu niti sporna u ovom žalbenom postupku, proizlazi da je tužiteljica samovlasnica ½ dijela predmetnog stana, a to njeno suvlasničko pravo nije opterećeno nikakvom služnošću, radi čega u tom dijelu tužiteljici pripada pravo vršiti sva vlasnička prava, u razmjeru suvlasničkog dijela u smislu primjene čl.37.st.4. ZV-a.

Na tuženičinom suvlasničkom dijelu tužiteljica ima pravo služnosti stanovanja i plodouživanja, a temeljem tih ovlasti isključivo tužiteljici pripada pravo na uporabu stvari, odnosno suvlasničkog dijela, a time i pravo na samostalno vršenje neposrednog posjeda predmetne nekretnine, što isključuje tuženičino pravo stanovanja, odnosno uporabe predmetnog stana i u njenom suvlasničkom dijelu, što izričito, za plodouživatelja propisuje čl. 204.st.1. ZV-a, a takva svoja ovlaštenja temeljem čl.204.st.2. ZV-a može prepustiti, temeljem pravnog posla, drugoj osobi, pa je suprotno žalbeno tumačenje, da tužiteljica ne bi bila ovlaštena na iznajmljivanje stana trećim osobama, protivno navedenoj zakonskoj odredbi.

Tuženica u žalbi navodi da (sada) u predmetnom stanu nema dječje odjeće, kao niti bicikla u drvarnici, što i za slučaj istinitosti odnosno točnosti tih tvrdnji, ne utječe na zakonitost pobijane presude, jer time tuženica ne tvrdi da je takvo stanje bilo u trenutku prvostupanjskog presuđenja, što je relevantan trenutak za utvrđenje odlučnih činjenica za presuđenje, međutim, neovisno o točnosti te tvrdnje, iz sadržaja i smisla prvostupanjske presude proizlazi da je tuženica iz predmetnog stana dužna ukloniti sve svoje (pobrojene) stvari, što podrazumijeva njenu obvezu učiniti to ukoliko se iste u tom stanu, u trenutku realizacije tužiteljičinog zahtjeva nalaze (tuženica je i nakon presuđenja, a nakon podnošenja žalbe te predmete mogla iz predmetnog stana ukloniti), a svakako će biti dužna to učiniti (za njene stvari navedene u izreci prvostupanjske presude koje se u stanu još nalaze), ukoliko će tužiteljica inzistirati na njihovom uklanjanju.

Radi navedenoga ovaj sud je temeljem odredbe čl.368. ZPP-a odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Tuženica je odluku o troškovima postupka pobijala samo za slučaj uspjeha sa žalbom u glavnoj stvari, ne ističući nikakve druge argumente za pobijanje odluke o troškovima postupka, a kako je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno obrazložio odluku o troškovima postupka primjenom kriterija iz čl. 154.st.1. ZPP-a, a troškove utvrdio sukladno Tarifi o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonu o sudskim pristojbama, a da tuženica nije uspjela sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, to je ovaj sud odbio žalbu tuženice na odluku o troškovima postupka kao neosnovanu, te i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu (temeljem odredbe čl. 380.toč.2. ZPP-a).

U Varaždinu, dne 19.veljače 2008.g.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Damir Kontrec.v.r.