Rev-3168/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3168/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. O. iz B., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku iz I., protiv I-tuženika I. Š. pok. M., II-tuženice N. Š. i III- tuženika N. Š., svi iz P., zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku iz I., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. siječnja 1999. godine broj Gž-2416/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 2. lipnja 1997. godine broj P-1285/96, u sjednici održanoj dana 9. rujna 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nevaljali su i bez pravne krijeposti:

a) Ugovor o doživotnom uzdržavanju reg. kod Općinskog suda u Imotskom pod II R- 44/94,

b) Ugovor o doživotnom uzdržavanju reg. kod tog suda pod II R-138/94,

c) Oporuka pok. I. Š. pok. L. proglašena pod Pi-50/96 dana 10. srpnja 1996. godine,

jer je tužiteljica naprijed navedenim radnjama (ugovorima i oporukom) oštećena u svom dijelu, a ostavitelj je testirao raspolažući imetkom koje je tek trebao dobiti." Ujedno se nalaže tužiteljici da naknadi tuženicima trošak postupka u iznosu od 7.800,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukinu obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92

– dalje ZPP), a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Tužiteljica nalazi pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim je pok. I. Š. raspolagao novcem koji se zatekne u času njegove smrti, među ostalim i novcem kojeg je imao primiti kao bivši politički zatvorenik za vrijeme provedeno u zatvoru.

Utvrđeno je da je I. Š. za života sklopio takav ugovor o doživotnom uzdržavanju jedino sa II-tuženicom N. Š. 16. travnja 1996. godine.

Tužiteljica u reviziji navodi, da nije bilo moguće prenijeti na drugu osobu imovinu kojoj se pokojni tek nadao, te da se prava koja su priznata Zakonom o pravima bivših političkih zatvora ("Narodne novine", broj 34/91 – dalje ZPBPZ) ne mogu prenositi na druge osobe, osim na krug osoba koje je zakon odredio.

Ugovorom o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja može raspolagati i svojom budućom imovinom, pa je i pok. I. Š. za života mogao raspolagati novcem koji se zatekne u času njegove smrti, pa i novcem koji je trebao primiti kao bivši politički zatvorenik. Odredbama ZPBPZ priznata su bivšim političkim zatvorenicima jedino prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja kao i pravo na naknadu štete (čl. 1.).

Suprotno navodima revizije navedeni Zakon nije zabranio raspolagati novcem koji s osnova tog Zakona takova osoba ostvari do časa smrti. Ako umre prije podnošenja zahtjeva, tada članovi njegove obitelji mogu ostvarivati prava prema propisima mirovinskog i invalidskog osiguranja na porodičnu mirovinu i pravo na naknadu materijalne štete (čl. 9. i čl. 10. ZPBPZ).

No, takova prava koja mogu ostvarivati samo članovi obitelji nisu bila predmetnom spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 1996. godine, prema sadržaju tog ugovora koji je utvrđen u dokaznom postupku.

U korist I-tuženika pok. I. Š. je raspolagao samo dijelom nekretnina Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s I-tuženikom 2. prosinca 1994. godine, a II-tuženiku je oporukom ostavljeno određeno vozilo opisano u oporuci.

Niži sudovi su stoga pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev odbili.

Kako nisu ostvareni razlozi za reviziju u pogrešnoj primjeni materijalno prava, na koje se poziva tužiteljica u svojoj reviziji, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v.r.