Revr-255/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. F. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K d.d. kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2002. godine broj Gžr-1707/02, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2001. godine broj Pr-606/97, u sjednici održanoj 11. lipnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRevr-255/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-255/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. F. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K d.d. kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2002. godine broj Gžr-1707/02, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2001. godine broj Pr-606/97, u sjednici održanoj 11. lipnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Djelomičnom presudom suda prvog stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz dan tužitelju 19. studenog 1996. godine i naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije prestanka radnog odnosa, uz naknadu troškova postupka, dok je odluka o troškovima ostavljena za kasniju presudu.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, ili da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
O ostalim bitnim povredama postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje, a revident ni opisno ne upućuje na neku od bitnih povreda parničnog postupka.
Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza kojeg je tuženik dao tužitelju 19. studenog 1996. godine i vraćanje tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije prestanka radnog odnosa.
Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima strojne obrade,
- da tužitelj nije bio na poslu od 12. do 19. studenog 1996. godine,
- da je tuženik 19. studenog 1996. godine donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa – neopravdanog izostanka s posla duže od tri dana,
- da je tužitelj naknadno dostavio izvještaj ovlaštene liječnice o privremenoj nesposobnosti za rad počev od 12. studenog 1996. godine,
- da je tužitelj bio na bolničkom liječenju od 18. studenog 1996. godine do 16. siječnja 1997. godine.
Pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenih činjenica zaključili da je naknadnim opravdanjem izostanka s posla otpao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu propisan odredbom iz čl. 71. i 72. Pravilnika o radu u društvu K. d.d.. I ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz, jer naknadno odobrenje bolovanja ovlaštenog liječnika ima isti učinak kao i njegovo prethodno odobrenje.
Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu o kojem je odlučeno nižestupanjskim presudama.
Navodima revizije pobijaju se i činjenična utvrđenja, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 11. lipnja 2003. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivan Kaladić, v.r.