Gr 1-46/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-46/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz Z., zastupane po Odvjetničkom društvu A.&Č., iz Z., protiv tuženika J. d. o. o. iz Z., zastupanog po Z. P., odvjetniku u Z., radi poništenja odluke Skupštine tuženika, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Zagrebu koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 30. studenog 1998. godine broj Pr-103/98, i Trgovačkog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom od 09. siječnja 2002. godine broj XXXVII P-7421/2001, u sjednici održanoj dana 30. siječnja 2002. godine

r i j e š i o j e:

Za rješavanje spora stvarno je nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 30.11.1998. godine isti sud oglasio se stvarno nenadležnim za rješavanje ovog spora, te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu.

Trgovački sud u Zagrebu, kojem je predmet ustupljen, dostavio je spis ovome sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti temeljem odredbe iz čl. 23. st. 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), obzirom na činjenicu da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, kojim je predmetna tužba odbačena, isto rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, smatrajući da je za rješavanje spora stvarno nadležan općinski sud. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži poništenje odluke Skupštine tuženika od 18.12.1997. godine, kojom je opozvana s položaja direktora istog trgovačkog društva s danom 31.12.1997. godine.

Kod nespornih činjenica da je tužiteljica bila direktor tuženog trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću, te da je pobijanom odlukom Skupštine društva opozvana kao jedini član uprave, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je potpuno neosnovano zaključio

da ovaj spor predstavlja spor iz radnog odnosa i da je stoga za rješavanje spora stvarno nadležan općinski sud.

U ovoj parnici pobijana odluka Skupštine tuženika predstavlja odluku o opozivu jedinog člana uprave koju je Skupština društva s ograničenom odgovornošću nadležna donijeti temeljem odredbe iz čl. 441. st. 1. toč. 3. Zakona o trgovačkim društvima – ZTD (“Narodne novine broj 111/93, 34/99). Ta odluka nema značenje odluke o otkazu ugovora o radu u smislu odredaba Zakona o radu, niti se pitanje njezine zakonitosti ocjenjuje u skladu s odredbama tog Zakona.

Sukladno odredbi iz čl. 449. ZTD-a na pobijanje odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. 360. do 366. istog Zakona, a tim odredbama propisani su uvjeti pobijanja odluka glavne skupštine dioničkog društva.

Prema odredbi iz čl. 360. st. 1. ZTD-a odluka glavne skupštine može se pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu i statutu.

U konkretnom slučaju odluka Skupštine se pobija upravo iz tog razloga.

Prema odredbi iz čl. 362. st. 1. toč. 4. ZTD-a odluku može pobijati (i) uprava društva, a sukladno odredbi iz čl. 363. st. 1. ZTD-a tužba za pobijanje mora se podići isključivo kod suda iz čl. 40. st. 1. istog Zakona, dakle kod trgovačkog suda.

Slijedom navedenih odredaba ZTD-a proizlazi nedvojbenost nadležnosti trgovačkog suda za rješavanje predmetnog spora, pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. siječnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.