Rev-x-247/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 247/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu dr. sc. Ivanu Kaladiću u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz Z., koga zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. N. M. iz Z., 2. R. P. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., 3. Č. Z. iz Z., koga zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžn-3473/07-2 od 9. lipnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-5873/97 od 22. veljače 2006., dana 3. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija 1.tuženika N. M. i 2.tuženika R. P. te revizija 3.tuženika Č. Z. odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezni su tuženici solidarno tužitelju platiti 50.000,00 kn i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 21.128,80 kn sa zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavili su 1. i 2.tuženici pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obvezu tužitelja na naknadu troškova revizijskog postupka.

Protiv iste presude reviziju je izjavio i 3.tuženik pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj na revizije nije odgovorio.

Revizije nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Budući da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu ne prelazi 100.000,00 kn revizije nisu dopuštene prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prvo i drugotuženici su u reviziji kao pitanju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP naznačili sljedeća pitanja:

„ – pitanje odgovornosti za štetu članova zaposleničkog vijeća kao fizičkih osoba,

- pravna osnova odgovornosti za štetu fizičkih osoba zbog članaka objavljenih u medijima, bez da su te fizičke osobe na bilo koji način novinarima učinili dostupnim informacije u tim medijima.“

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U reviziji 1. i 2.tuženika naznačena pravna pitanja nisu dovoljno određena da bi se na njih moglo sa sigurnošću odgovoriti, niti su ti tuženici izložili razloge zbog kojih smatraju da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Trećetuženik je u svojoj reviziji u uvodnom dijelu istaknuo sljedeće:

„O pitanjima radi kojih se izjavljuje revizija Vrhovni sud nije odlučivao, niti donio svoje pravno shvaćanje, odnosno odluka drugostupanjskog suda protivna je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda. Stoga se u praksi otvara dvojba u pogledu primjene odredba čl. 151. Zakona o radu i čl. 22. Zakona o javnom priopćavanju. U tekstu revizije ukazuje se da u sudskoj praksi postoje različita tumačenja odredbe čl. 151. Zakona o radu, pa kako se radi o vrlo važnom pitanju koje zahtjeva pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje bi osiguralo jedinstvenu sudsku praksu, tužitelj ostvaruje pravo izjaviti reviziju temeljem čl. 382. st. 2. ZPP- a.“

U toj reviziji međutim nije određeno naznačeno pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Trećetuženik se u reviziji pozvao na odluku ovoga suda br. Gž-10/05od 16. lipnja 2005. u kojoj je između ostaloga navedeno:

„Temeljna ovlaštenja, ali i obveze radničkog vijeća propisana su u odredbi čl. 150. ZR u kojoj se u st. 2. određuje da radničko vijeće pazi na poštivanje toga zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist radnika. Ova odredba ne znači samo pravo radničkog vijeća da pazi na poštivanje propisa koji su doneseni u korist radnika nego je to i njegova obveza pa propuštanje njezina ispunjavanja, može rezultirati sporom protiv radničkog vijeća kao tuženika u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZR.“

Za istaknuti je da odluka drugostupanjskog suda u ovom predmetu nije utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem izraženim u odluci ovoga suda br. Gž-10/05 od 16. lipnja 2005. Naime, izraženo pravno shvaćanje u navedenoj odluci ovoga suda tiče se ovlaštenja i obveza radničkog vijeća, a u predmetnom slučaju tužitelj zahtijeva naknadu štete od tuženika koji su članovi Zaposleničkog vijeća Z. f. koji su sastavili dopis upućen tužitelju kao ravnatelju Z. f. kojim se vrijeđa čast, dostojanstvo i ugled tužitelja, koji dopis su stavili na oglasnu ploču Z. f..

Stoga revizija 3.tuženika ne ispunjava uvjete iz čl. 382. st. 2. ZPP.

S obzirom na iznesene razloge valjalo je revizije tuženika odbaciti kao nedopuštene (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. veljače 2011.

S U D A C

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.