Rev-1945/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1945/1990-2

P R E S U D A

U IME RAPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice G. J. iz D., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz N. G., protiv tuženih G. B. iz B., G. D. iz D. i G. S. iz V., radi utvrdjenja ostavinske imovine, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 5. rujna 1989. br. Gž 505/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 16. prosinca 1988. br. P 703/88-25, u sjednici održanoj dana 27. prosinca 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški od l6. XII 1988. br. P 703/88-25 sudjeno je:

"Utvrdjuje se da u ostavinsku imovinu pok. G. S. rodjenog 1878. godine, a umrlog 1946. godine ne spadaju nekretnine uz. k. ul. br. 3 D. koje se sastoje od k. č. br. 74/4 kuća br. 92 i dvorište u potkućnici sa 100 čhv., čk. br. 74/1 oranica u P. sa 940 čhv., te čk. br. 74/2 vrt u P. sa 346 čhv., jer u 2/6 dijela pripada tužiteljici G. J., a u 2/6 dijela pripada tuženom G. D. u l/6 dijela tuženom G. B., te u 1/6 dijela tuženom G. S., a što su tuženi dužni priznati i dozvoliti tužiteljici da u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava suvlasništva navedenih nekretnina u navedenim omjerima.

Tuženi su dužni solidarno tužiteljici naknaditi parnični trošak od 28 konv. dinara (279.110 prijašnjih dinara).

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva sud je tužiteljicu odbio."

Presudom Okružnog suda u Slav. Požegi od 5. rujna 1989. br. Gž 505/89-2 žalbe tužiteljice i tuženih odbijene su kao neosnovane i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku, te predložili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku), a premda se revizija izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji se pobliže ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi radilo.

Iz činjeničnih utvrdjenja sudova proizlazi da je predmetne nekretnine pok. G. S. kupio 19. IV 1933. godine i da je iste godine (ili 1934.) izvršio podjelu tih nekretnina izmedju svojih sinova S., D., P. i J. na način da im je nekretnine darovao, dok je zadržao vlasništvo na vanjskoj zemlji, da su daropimatelji stvarno i bez ograničenja raspolagali sa djelovima koje su dobili (rušili objekte, gradili nove, odvozili i koristili materijale sa starih objekata) te da i danas postojeće tri grane i to Š., D. i J. uživaju te dijelove na isti način. Promjene su bile jedino u odnosu na dio koji je darovan S. sinu P., koji je stradao u ratu, pa su zemljište koje mu je pripadalo preostala tri brata podijelila medju sobom na jednake dijelove.

Ugovor o darovanju predmetnih nekretnina nije bio sačinjen u pismenoj formi, ali je izvršena predaje i prihvat darovanog od strane daroprimca (paragraf 943, 431 i 312. OGZ) i sa predmetnim nekretninama sinovi su dalje raspolagali.

Kako je, nadalje, utvrdjeno da su sve tri grane D., J. i Š. dobile predmetne nekretnine na jednake dijelove, te uzimajući u obzir da su nekretnine koje su pripale P. dijelile izmedju preostale tri grane jednako, proizlazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužiteljici kao predstavnici J. grane pripada 2/6 dijela, D. kao nosiocu svoje grane 2/6 dijela a tuženima B. i S. kao nasljednicima S. grane svakom po 1/6 dijela, pa je materijalno pravo pravilno primjenjeno kada je utvrdjeno da predmetne nekretnine ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. G. S., umrlog 1946. godine.

Nisu se mogli prihvatiti revizijski razlozi koji idu za tim da prikažu kako činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrdjeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Na koncu valja reći da je i odluka o troškovima postupka donijeta s obzirom na uspjeh u sporu (čl. 154. st.

2. ZPP).

Iz navedenih je razloga revizija odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 27. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.