Revr-40/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 40/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz S., zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku iz S., protiv tuženika P. d.o.o. S., zastupanog po direktoru i zakonskom zastupniku M. P., a ovaj zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku iz S., radi poništenja odluke o razrješenju i izjave o raskidu ugovora te vraćanju na rad, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs-88/10 od 21. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-818/08 od 16. kolovoza 2010., u sjednici održanoj 30. listopada 2013.

r i j e š i o j e :

Revizije tuženika odbacuje se kao nedopuštene.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Poništava se kao protivna zakonu tuženikova odluka br. 1/1-601/08 od 29. kolovoza 2008. o razrješenju tužitelja s dužnosti rukovoditelja kao i izjava o raskidu (otkazu) Ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja zaključenog 14. rujna 2007. te je bez učinka Ugovor sklopljen među strankama pod br. IN1-192/2008 od 1. rujna 2008.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana vratiti tužitelja na radno mjesto prema Ugovoru o obavljanju poslova rukovoditelja od 14. rujna 2007. i omogućiti mu obavljanje poslova uz predviđenu plaću sve u skladu s navedenim Ugovorom.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.458,75 kuna, dok se sa više zatraženim iznosom od 7.226,25 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P-818/08 od 16. kolovoza 2010. u dosuđujućem dijelu (u odlukama pod točkom I. i II. izreke, te u dijelu odluke pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.458,75 kuna).

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.075,00 kuna."

Protiv drugostupanjske presude dvije revizije podnio je tuženik i to jednu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11 - dalje: ZPP) te drugu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, navodeći kako je podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud prihvati revizije na način da preinači presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog postupka, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizije tuženika odbace kao nedopuštene, te da se tužitelju naknadi trošak parničnog postupka nastalog u povodu sastava odgovora na revizije.

Revizije nisu dopuštene.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nezakonitom odluka tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti rukovoditelja, te izjava o raskidu ugovora o obavljanju poslova rukovoditelja zaključenog 14. rujna 2007., kao i da je bez učinka ugovor koji je sklopljen među strankama od 1. rujna 2008., kao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto obavljanja poslova rukovoditelja od 14. rujna 2007., te da mu se omogući obavljanje poslova uz predviđenu plaću.

Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o obavljanju poslova rukovoditelja uz ponudu tužitelju da sklopi ugovor za obavljanje poslova radnog mjesta šefa Općeg odsjeka u Sektoru za održavanje – baza, koju ponudu je tužitelj prihvatio (čl. 114. Zakona o radu - "Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

U ovom predmetu nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa jer se tužitelj i dalje nalazi u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca. Zbog toga se o dopuštenosti revizije presuđuje po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. Zahtjev kojim se traži poništenje tuženikove odluke o razrješenju tužitelja s dužnosti rukovoditelja, kao i izjava o raskidu ugovora o radu, te zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na rad je zahtjev koji se ne odnosi na novčanu svotu, pa je prema čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Iz spisa proizlazi da tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a da sud u tijeku prvostupanjskog postupka do zaključenja glavne rasprave nije utvrdio vrijednost predmeta spora, pa se na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da vrijednost predmeta spora u odnosu na taj zahtjev iznosi 50.000,00 kn.

Budući vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi propisani iznos od 200.000,00 kn redovna revizija tuženika nije dopuštena.

Nadalje, nedopuštena je i revizija podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2 ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tuženika od 31. listopada 2011. tuženik nije naznačio određeno pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, već je samo istaknuo da istu podnosi "zbog materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve iz razloga što je revizijski sud u naprijed spomenutoj odluci zauzeo shvaćanje koje je u suprotnosti s obrazloženjem pobijane presude".

Budući presuda ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena, valjalo istu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 30. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.