II Rev-71/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 71/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "T. " Zagreb, i D.M. iz Z., zastupani po punomoćniku mr. D.J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika "M. i Š. " d.o.o. Z., zastupanih po punomoćniku S.B., odvjetniku iz Z., radi zaštite prava na žig i naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela presude Privrednog suda Hrvatske od 14. IV. 1993. godine br. Pž-291/93-2, kojom je djelomično preinačena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 24. XI. 1992. godine br. P-3085/92, u sjednici održanoj dana 10. studenog 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je zabranjeno da upotrebljava naziv "ELLE" u označavanju kozmetičkih proizvoda i aparata namijenjenih tržištu. Nadalje obvezan je tuženik da tužiteljima s naslova naknade štete isplati iznos od 546.980 HRD sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. IX. 1992. godine do isplate, kao i da naknadi parnične troškove tužiteljima u iznosu od 61.600 HRD, dok je tužbeni - novčani zahtjev za daljnjih 1,411.620 HRD odbijen.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tuženika pa je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu novčane obveze tuženika tako da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu. U ostalom dijelu potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog "bitnih povreda odredaba parničnog prava iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP" te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a predlažu da se ukinu obje nižestupnjevne presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se preinači pobijana presuda drugostupnjevnog suda i obveže tuženika da tužiteljima u cijelosti naknadi štetu. Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu.

Podnesen je samo odgovor na reviziju tužitelja od strane tuženika, a u njemu se osporava opravdanost revizijskih razloga i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Nema opravdanja za revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354.

st. 2. toč. 13. ZPP, budući da su u pobijanoj presudi sadržani razlozi, tim više što su i prihvaćena utvrđenja prvostupanjske presude na temelju kojih je moguće ispitati pravilnost i valjanost pobijane presude, odnosno ne postoji proturječnost između izvedenih dokaza i razloga navedenih u pobijanoj presudi.

Budući da u odnosu na neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti ne ukazuju određeno, a ispitujući pobijanu presudu u odnosu na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi takva povreda bila ostvarena, to revizija u odnosu na postupovne povrede nema opravdanja.

Tužitelji (prvotužitelj je poduzeće, a drugotužiteljica osnivač tog poduzeća) su osim tužbena zahtjeva za zaštitu znaka "E. " u označavanju njihovih kozmetičkih proizvoda

- a koja se zaštita pruža zabranom tuženiku da svoje kozmetičke proizvode i aparate namijenjene tržištu označava istim znakom - postavili i zahtjev da im tuženik određenim novčanim iznosom naknadi "nematerijalnu štetu", a zbog upotrebe znaka "ELLE".

Tužitelj poduzeće "T. " je pravna osoba (čl. 1. st. 2. Zakona o poduzećima - preuzet kao zakon Republike Hrvatske, NN br. 53/91), pa mu kao nosiocu odobrenog i žiga "E.C. " pripada pravo samo na zakonom propisanu sudsku zaštitu, što je regulirano odredbama čl. 117. st. 1. i 2. i čl. 118. Zakona o zaštiti izuma, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja - preuzetog kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91.

U odredbama čl. 117. st. 1., među ostalim, propisano je i pravo tužitelja na naknadu štete.

Tim, a niti drugim posebnim zakonskim propisima nije regulirano pitanje vrste štete za koju, ako i kada nastane, bi tužitelj imao pravo zahtijevati popravak odnosno novčanu naknadu, pa se zbog toga primjenjuju opće odredbe o vrstama šteta u odnosu na koje postoji ke osobe) na popravljanje štete odnosno novčanu pravo oštećene osobe (pravne odnosno fizič

naknadu, a koje su pak sadržane u Zakonu o obveznim odnosima (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91).

S obzirom da je prvotužitelj zahtijevao novčanu naknadu neimovinske štete, to valja samo u odnosu na tu vrstu dati razloge zakonske neosnovanosti takva tužbena zahtjeva.

Tužitelj - poduzeće "T. " - smatra da već samim time što je tuženik upotrebljavao isti znak - znak "E. " - u svojim kozmetičkim proizvodima i aparatima njemu je nastala "neimovinska šteta", jer da mu je na taj način konkurirao u poslu.

Kada i tko ima pravo na novčanu naknadu neimovinske štete, te na koju vrstu neimovinske štete, propisano je u odredbama čl. 200. do 202. Zakona o obveznim odnosima,

II Rev 71/93

a tim odredbama propisano je samo pravo fizičke osobe na novčanu naknadu za izričito propisane vrste neimovinske štete. Dakle, tužitelj kao pravna osoba nema pravo na novčanu naknadu neimovinske štete pa tako sve kada bi bila i u pitanju povreda poslovnog ugleda (ali i to postojanje zbog određenih okolnosti). Važeće odredbe čl. 200. st. 1. ZOO tu vrstu neimovinske štete propisuju samo u odnosu na ličnost - dakle fizičku osobu - pod širim pojmom "povrede ugleda" - a ne i za pravnu osobu. Ovakva odredba čl. 200. st. 1. ZOO je jasna i određena pa svako drugo tumačenje (prvostupanjske presude i revidenta) u korist pravne osobe protivi se pravilnoj primjeni navedene materijalnopravne norme.

U odnosu pak na drugotužiteljicu također nema opravdanja revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kada za tu tužiteljicu nije niti utvrđeno da bi u odnosu na nju došlo do povrede ugleda samim time što je tuženik upotrebljavao znak poduzeća - prvotužite- lja - kojeg je ona osnivač.

U odnosu na iznesene razloge revizija nema opravdanja, pa je odbijena primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenog 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)