Rev-211/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 211/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. L. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima D. R. i J. A., odvjetnicima u R., protiv tuženice S. B.-M. iz R., OIB: ..., zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. S.-D. M., A. M. i I. G., odvjetnicima u R., radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva i utvrđenja prava stvarne služnosti puta-staze, odlučujući o reviziji tuženice S. B.-M. izjavljene protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1136/15-3 od 3. lipnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj G/24 P-3216/11 od 20. listopada 2014., u sjednici održanoj 10. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice S. B.-M. i ukida presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1136/15-3 od 3. lipnja 2015. i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

„I Utvrđuje se da tužiteljici-protutuženoj S. B.-M. iz R., ne pripadaju nikakva stvarna prava na nekretnini k.č. ..., upisanoj u z.k.ul. ... k.o. T.-S., (prema novoj izmjeri oznake k.č. ... k.o. S.) koja je u vlasništvu tužene-protutužiteljice V. L. iz R.

II Tužiteljici-protutuženoj nalaže se da prestane uznemiravati tuženu-protutužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini k.č. ... upisanoj u z.k.ul. ..., k.o. T.-Sušak (prema novoj izmjeri oznake k.č. ... k.o. S.), na način da prolazi istom i na svaki drugi način. III Tužiteljica-protutužena je dužna nadoknaditi tuženoj-protutužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana.“

II Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta-staze i to prolaza pješice preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice-protutužene V. L. iz R., (ranije na adresi ...), OIB: ..., kao poslužne nekretnine, opisane kao k.č.br. ... upisane u z.k.ul. br. ... k.o. T.-S., površine 20 hvati u naravi put i dvorište (prema novoj izmjeri oznake k.č. ... k.o. S., u naravi dvorište površine 100 m2) koji put-staza je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka-geodeta D. J. od dana 18.11.2013.g. označen kao Prolaz -..., ukupne dužine cca 33,0 m, čija površina je osjenčana na Skici lica mjesta žutom bojom i opisana slovnim oznakama ..., te iznosi cca 38 m2, a u korist 3/4 dijela nekretnine u suvlasništvu tužene-protutužiteljice, S. B.-M. iz R., OIB: ... kao povlasne nekretnine opisane kao k.č.br. ..., upisane u z.k.ul. br. ... k.o. T. S., ukupne površine 32 hvata u naravi kuća broj ... (prema novoj izmjeri oznake k.č.br. ... k.o. S., u naravi kuća i dvorište ukupne površine 99 m2).

III Dužna je tužiteljica-protutužena V. L. trpjeti korištenje prava služnosti utvrđene u točki II izreke ove presude na način kako je to određeno nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka-geodeta D. J. od dana 18.11.2013.g. pobliže opisano u točki II tužbenog zahtjeva, te je tužiteljica-protutužena dužna trpjeti da tužena-protutužiteljica ishoduje u zemljišnoj knjizi nadležnog suda uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti opisane u točki II tužbenog zahtjeva, a sve temeljem ove presude.

IV Nalaže se tužiteljici V. L. iz R., OIB: ... da tuženoj S. B.-M. iz R., OIB: ... naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.104,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena, a djelomično preinačena gore navedena presuda suda prvog stupnja, pa je suđeno kako slijedi:

„I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. G/24 P-3216/11-52 od dana 20. listopada 2014. god u dijelu toč. I. II. izreke u kojemu se nalaže tuženici-protutužiteljici da prestane uznemiravati tužiteljicu-protutuženicu u ostvarenju vlasničkih prava na kat. čest ... upisanoj u k.o. S. (prema novoj izmjeri ... k.o. S.) na drugi način, uz ispravak tog dijela presude tako da umjesto „tužiteljici-protutuženoj se nalaže da prestane uznemiravati tuženu-protutužiteljicu“ piše „tuženici-protutužiteljici se nalaže da prestane uznemiravati tužiteljicu-protutuženicu“.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice p r e i n a č u j e se citirana presuda u točkama I.I., I.III, II., III i IV. te u preostalom dijelu toč. I.II. izreke presude te sudi:

Utvrđuje se da tuženici-protutužiteljici S. B.-M. iz R. ne pripadaju nikakva stvarna prava na nekretnini kat.čest.br. ..., upisanoj u z.k.ul. ... k.o. T.-S., (prema novoj izmjeri oznake k.č. ... k.o. S.) u vlasništvu tužiteljice-protutuženice V. L. iz R. Tuženici-protutužiteljici nalaže se da prestane uznemiravati tužiteljicu-protutuženicu u ostvarenju vlasničkih prava na nekretnini kat. čest. br. ... upisanoj u z.k.ul. ..., k.o. T.-S. (prema novoj izmjeri oznake k.č. ... k.o. S.), na način da prolazi istom. Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.362,00 kn u roku 15 dana.

Odbija se protutužbeni zahtjev na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti puta- staze i prolaza pješice preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice-protutuženice V. L. kao poslužne nekretnine, opisane kao k.č.br. ... upisane u z.k.ul. br. ... k.o. T.-S., površine 20 hvati u naravi put i dvorište (prema novoj izmjeri oznake k.č. ... k.o. S., u naravi dvorište površine 100 m2) koji put-staza je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka-geodeta D. J. od dana 18.11.2013.g. označen kao Prolaz-..., ukupne dužine cca 33,0 m, čija površina je osjenčana na skici lica mjesta žutom bojom i opisana slovnim oznakama ..., te iznosi cca 38 m2, a u korist 3/4 dijela nekretnine u suvlasništvu tuženice-protutužiteljice, kao povlasne nekretnine, opisane kao k.č.br. ..., upisane u z.k.ul. br. ... k.o. T. S., ukupne površine 32 hvata u naravi kuća broj ... i dvorište (prema novoj izmjeri oznake k.č.br. ... k.o. S., u naravi kuća i dvorište ukupne površine 99 m2) kao i protutužbeni zahtjev za trpljenjem prava služnosti i njegovom uknjižbom u zemljišnoj knjizi i zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 25.104,45 kn.

Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom preostalih troškova postupka.“

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženica S. B.-M., pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice V. L., a prihvatio protutužbeni zahtjev tuženice S. B.-M. Podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje Županijskom sudu u Rijeci. Traži i troškove revizije.

U odgovoru na reviziju tužiteljica V. L. se reviziji usprotivila smatrajući ju neosnovanom, pa je predložila da se ona odbaci, a podredno odbije.

Revizija je osnovana.

U podnesenoj reviziji tuženica postavlja nekoliko pravnih pitanja, ali se ona s obzirom na iznesene razloge u reviziji uz postavljena pitanja, svode na ono odlučno za ovo presuđenje, a navedeno pod točkom 2.) revizije, a to je „da li pravo stvarne služnosti može postojati i na zemljištu u društvenom vlasništvu?“ Tako postavljeno pitanje u sebi sadrži pitanje, može li okolnost da su pravni prednici stekli dosjelošću pravo služnosti prolaza pješice na poslužnoj nekretnini do podruštvovljenja utjecati na stjecanje prava služnosti njihovih sukcesora za korist njegove povlasne nekretnine, unatoč toga što sukcesoru nije isteklo vrijeme dosjedanja računajući tijek od 8. listopada 1991. tj. ponovne uspostave prava vlasništva na poslužnoj nekretnini.

Ovaj revizijski sud ocjenjuje da je tako postavljeno pravno pitanje od važnosti za odluku u ovome sporu, ali i za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, drugostupanjski je sud djelomično potvrdio, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, pa je tako temeljem drugostupanjske presude odlučeno da tuženici S. B.-M. ne pripadaju nikakva stvarna prava na nekretnini kč.br. ... iz zk.ul. ... k.o. T. S. (nove izmjere k.č.br. ... k.o. S.) vlasništvo tužiteljice V. L., te je tako tuženici S. B.-M. naloženo da prestane uznemiravati tužiteljicu V. L. u ostvarenju njezinih vlasničkih prava. Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak od 21.362,00 kn, a odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice S. B.-M. da joj pripada pravo stvarne služnosti prolaza.

Takva je odluka drugostupanjskog suda donesena slijedom utvrđenja da je predmetna nekretnina ... k.o. T.-S. bila u društvenom vlasništvu od 1959. godine, pa tako i na dan 8. listopada 1991., zbog čega da se za stjecanje dosjelošću stvarnih prava na toj nekretnini, pa tako i prava stvarne služnosti, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., već samo ono od 8. listopada 1991. pa nadalje (čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 114/01 - dalje ZVDSP).

Nadalje drugostupanjski sud smatra da budući da je tužiteljica V. L. podnijela tužbu za uznemiravanje prava vlasništva i prestanak ovog uznemiravanja od strane tuženice S. B.-M., 3. kolovoza 2011., koju je tužbu tuženica primila 5. rujna 2011. da je s primitkom te tužbe tuženica postala nepošteni posjednik u izvršavanju posjeda prava služnosti, pa stoga računajući vrijeme od 8. listopada 1991. pa do primitka tužbe 5. rujna 2011. zaključuje da nije protekao rok od 20 godina kao uvjet za stjecanje prava stvarne služnosti puta dosjelošću.

S tim u svezi valja navesti da je pravilan izloženi pravni stav drugostupanjskog suda, da se u rok za stjecanje dosjelošću, bilo prava vlasništva ili drugih stvarnih prava, pa tako i prava služnosti prolaza na nekretnini, koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, već da se tijek dosjelosti računa tek od tog dana pa nadalje do isteka 20 godina, ako je posjed bio pošten. Utoliko je i pravilan zaključak da na strani tuženice S. B.-M. nije isteklo vrijeme za dosjelost, ako se ono računa od 8. listopada 1991. do 5. rujna 2011. kada je primila tužbu za uznemiravanje prava vlasništva podnesenu po tužiteljici V. L., jer se tada smatra nepoštenom pod pretpostavkom da sa protutužbenim zahtjevom nije uspjela.

No, drugostupanjski sud nije cijenio da se ovlaštenik prava stvarne služnosti prolaza može s uspjehom pozivati na posjed svojih pravnih prednika i njihovo stjecanje prava služnosti prolaza do podruštvovljenja. Stoga, ako bi vrijeme za dosjelost, određeno zakonom, odnosno pravnim pravilima, isteklo do 6. travnja 1941., odnosno do podrušvovljenja 1959.,, a izvršavanje te služnosti ne bi prestalo kroz vrijeme do ponovne uspostave prava vlasništva na ovoj nekretnini 8. listopada 1991., tada bi se i sukcesor slijedom svojeg neprekinutog posjedovanja mogao s uspjehom pozivati na već stečeno pravo stvarne služnosti prolaza svojih prednika do podruštvovljenja prijeporne nekretnine na kojoj je služnost stečena.

Tuženica S. B.-M. se pozivala na ove okolnosti tijekom postupka s tvrdnjom da je računajući posjed svojih pravnih prednika preko prijeporne nekretnine prolazila više od 80 godina (sada u reviziji ističe da je prolazila preko 100 godina), a ove okolnosti, iako iznesene tijekom postupka, drugostupanjski sud nije uzeo u obzir već ih je naprotiv otklonio proizvoljnim navodima iznesenim u tom pravcu i preinačio prvostupanjsku presudu.

Zato je potrebno ocijeniti utvrđenja iz ove pravne stvari primjenom pravnih pravila OGZ-a koja predviđaju stjecanje prava stvarne služnosti prolaza, koja su bila u primjeni slijedom Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), te kroz odredbe Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (čl. 28., 29., 30., 49. i dr. - "Narodne novine" broj 53/91) odnosno kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 186., 388., 394. i dr. - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 146/08,38/09 i 153/09). Pri tome će biti potrebno cijeniti i utvrđenja glede okolnosti položaja poslužnog u odnosu na povlasno dobro, upisa naravi nekretnine poslužnog dobra pod oznakom „put-dvorište“, vlasništva prednika povlasnog i poslužnog dobra, kao i pružene posjedovne zaštite u predmetu P-2954/11 istog suda. No, s tim u svezi valja naglasiti da pružena posjedovna zaštita sama po sebi ne može biti odlučna za odluku u ovom sporu, jer je u parnicama radi smetanja posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (čl. 441. ZPP), ali može slijedom konteksta ove pravne stvari upućivati na to, je li posjed bio neprekinut i zaštićen.

U ovoj revizijskoj odluci Vrhovni se sud nije bavio ostalim postavljenim pravnim pitanjima u reviziji, jer se sva ta pitanja, a kako je već prethodno navedeno, zapravo svode slijedom podastrijetih razloga uz tako postavljena pitanja, na pitanje u odnosu na koje je ovaj revizijski sud naveo razloge u ovoj odluci kojom je ukinuo drugostupanjsku presudu.

Iz navedenih je razloga zato valjalo drugostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

Zagreb, 10. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.