Rev-1304/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1304/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Č. iz O., koga zastupa B. K., odvjetnik u O., protiv tuženice V. Č. iz O., koju zastupa D. K., odvjetnik u O., radi rastave braka, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu proti pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 25. travnja 2002. godine broj Gž-478/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. studenog 2001. godine broj Ps-234/00, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tuženice u odnosu na dio pravomoćne presude o rastavi braka odbacuje se kao nedopuštena.

Revizija tuženice – protutužiteljice u odnosu na dio pravomoćne presude kojim je odbijen njen protutužbeni zahtjev da joj tužitelj – protutuženik plaća za uzdržavanje iznos od 3.000,00 kn mjesečno, odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je rastavljen brak stranaka i kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice da joj tužitelj – protutuženik plaća za uzdržavanje iznos od 3.000,00 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija u odnosu na odluku o rastavi braka nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 364. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 – u daljnjem tekstu OBZ), ako je prije dana početka primjene ovog Zakona donesena prvostupanjska odluka suda, tijekom daljnjeg postupka primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90).

Agrumentum a contrario iz ove zakonske odredbe suprotno je pravilo, ako je poslije dana početka primjene OBZ donesena prvostupanjska odluka suda u sporu iz obiteljskih odnosa, tijekom daljnjeg postupka primjenjuje se Obiteljski zakon koji se prema odredbi čl. 372. OBZ primjenjuje od 1. srpnja 1999. godine.

Izuzetak su samo postupci radi utvrđivanja ili osporavanja očinstava ili materinstva i postupci o imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova (čl. 365. i čl. 366. OBZ) u kojim postupcima za primjenu navedenih zakona nije od odlučnog značenja vrijeme donošenja prvostupanjske odluke suda, već vrijeme pokretanja parnice.

Kako je u ovoj parnici prvostupanjska presuda o rastavi braka donesena 13. studenog 2001. godine, dakle, poslije početka primjene OBZ koji se primjenjuje od 1. srpnja 1999. godine (čl. 372. OBZ) dopuštenost revizije treba cijeniti prema čl. 288. OBZ, a prema tim odredbama protiv drugostupanjske presude donesene u bračnom sporu, dakle, i u sporu o rastavi braka, revizija nije dopuštena.

Zbog toga je revizija tuženice u odnosu na odluku o rastavi braka odbačena kao nedopuštena, temeljem odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP).

U odnosu na dio pobijane presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev za uzdržavanje, revizija nije osnovana.

U odnosu na taj dio pobijane presude postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama ZPP, pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženice. Bio je to dužan samo u odnosu na one njene žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije, prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. ZPP, koju revidentica prema sadržaju svoje revizije posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj završio Srednju u. školu i da je korisnik naknade od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u iznosu od 1.830,27 kn;

- da doprinosi za uzdržavanje dvoje maloljetne djece iz prethodnog braka i to u iznosu od 1.100,00 kn;

- da je tužitelj osnivač tvrtke E. d.o.o. i da visina dobiti te tvrtke za 2000. godinu iznosi 41.000,00 kn, da tužitelj nije u radnom odnosu niti je direktor te tvrtke;

- da tužitelj posjeduje automobil marke "Mercedes 320" proizveden 2000. godine koji je kupio na kredit za obroke u iznosu od 1.000,00 DEM, a u plaćanju mu pomaže njegova majka;

- da je tuženica po zanimanju inženjer zaštite na radu i da je u mirovini, te prima invalidsku mirovinu (s 15 godina staža) u iznosu od 597,65 kn;

- da tuženica trenutno živi u stanu koji je dobio njen suprug kao vojni invalid, a površine je 100 m[2] ;

- da su tužitelj i tuženica tijekom zajedničkog života i braka stekli imovinu koja je različitim transakcijama i postupcima dobrim dijelom podijeljena između stranaka;

- da su obje stranke tijekom zajedničkog života i braka podizali kredite i zajedničkim radom otvorili štedno-kreditnu zadrugu i lokal, te ostvarenu zaradu prebacivale na račune drugih osoba i to tužitelj na račun svoje majke, a tuženica na račun svoje odrasle kćeri iz prethodnog braka.

Kraj takvog stanja stvari pravilna je ocjena sudova da tuženica – protutužiteljica ima dovoljno sredstava za život, pa da nema pravo na uzdržavanje od tužitelja – protutuženika u smislu čl. 221. OBZ.

Prema tome, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice.

Tuženica glede imovnog stanja stranaka osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja sudova, što prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženice u odnosu na odluku suda o njenom protutužbenom zahtjevu na ime uzdržavanja, odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.