Rev-411/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 411/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., N. J. i L. J., svi iz L., zastupanih po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., protiv tuženika T. d.d. N., zastupanog po punomoćniku B. Đ., odvjetniku u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž- 790/98 od 26. studenoga 1998. godine kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini br. P-445/91 od 30. travnja 1998. godine, u sjednici održanoj 8. ožujka 2000. godine,

presudio je i riješio je:

I. Odbija se revizija tuženika i potvrđuje presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-790/98 od 26. studenoga 1998. godine u dijelu kojim je tužiteljima dosuđena nematerijalna šteta.

II. Djelomično se prihvaća revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-790/98 od 26. studenoga 1998. godine u dijelu kojim je tužiteljima dosuđena materijalna šteta, a time i u odluci o parničnom trošku i utoliko predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini br. P-445/91 od 30. travnja 1998. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu im štete koju trpe vezanu za smrt njihovog prednika sada pok. N.J.

Presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž-790/98 od 26. studenoga 1998. godine preinačena je prvostupanjska presuda te tuženik obvezan na ime naknade nematerijalne štete isplatiti svakom od tužitelja po 40.000,00 kn sa pripadajućom kamatom počev od 26. studenoga 1998. godine do isplate te na ime materijalne štete iznos od 7,32 kn sa pripadajućom kamatom počev od 19. studenoga 1989. godine do isplate, te parnični trošak od 11.724,20 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (nematerijalne i materijalne) vezano sa smrt njihovog prednika sada pok. N.J. koji je smrtno stradao u radnoj nesreći dana 14. studenoga 1988. godine.

Obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova:

- da je pok. N.J. smrtno stradao u radnoj nesreći na način,

- da se na njega obrušio slog drvene građe visine 3,60 metara,

- da je na slaganju drvene građe u skladištu tuženika uz pok. N.J. radilo još nekoliko radnika,

- da je uzrok urušavanja sloga ljudski faktor u smislu nepropisnog slaganja drvene građe,

pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bi do štetnog događaja došlo krivnjom pok. N.J., zbog čega na strani tuženika nema elemenata za njegovu ekskulpaciju od objektivne odgovornosti (čl. 6. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu - "NN" br. 19/83, 17/86, /86 i 46/92). Naime, kako to pravilno drugostupanjski sud zaključuje postupanje pok. N.J. ne može se ocijeniti ni kao namjera ni kao krajnja nepažnja.

Stoga je pravilno je utvrđena odgovornost tuženika za nastali štetni događaj.

Visina dosuđene naknade nematerijalne štete je pravilo odmjerena tužiteljima, sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Pobijanom presudom tužiteljima je dosuđena i materijalna šteta u iznosu od 7,32 kn sa zateznom kamatom od 19. studenoga 1989. godine.

U tom dijelu pobijana presuda se međutim ne može ispitati, pošto u odnosu na dosuđenu materijalnu štetu uopće ne sadrži razloge, a što u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju tuženik s pravom upire.

Stoga je u tom dijelu pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pri tome se skreće pažnja sudu da priloženi računi na kojima tužitelji temelje potraživanje materijalne štete glase na tadašnje jugoslavenske dinare, konverzija kojih u kunu se vrši denominacijom sedam znamenki!

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. i 394. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.