Legislator Case Law & Legislation
Rev-864/1995-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for dismissal of employment contract due to lack of evidence of procedural violation.

Case Number Rev-864/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment ordering the termination of her employment contract. The court found that the lower courts correctly applied the Labor Law and the Code of Civil Procedure regarding the termination based on the employer's redundancy program. Since all relevant facts were already established and no new evidence was needed, the appeal was rejected as unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radnim odnosima; Zakon o parničnom postupku: The court's free evaluation of evidence and the principle of procedural economy preclude a retrial when all decisive facts have been properly ascertained and no further evidence is required.

Keywords

AI generated
Labor Law Employment Termination Redundancy Program Code of Civil Procedure Appeal Dismissal Procedural Economy Free Evaluation of Evidence

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 864/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u radnom sporu tužiteljice B.S. iz O., protiv tuženika Radne organizacije u oblasti odgoja i osnovnog i općeg obrazovanja Opatija - OOUR dječji vrtić O., zastupana po J.M., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, te odluke o utvrđivanju programa rješavanja viška djelatnika za čijim je radom trajno prestala potreba i radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 26. listopada 1994. broj Gž-1411/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji od 15. prosinca 1993. broj P-48/93-10, u sjednici održanoj dana 5. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Odlukama suda prvog stupnja koje je sud drugog stupnja potvrdio odlučeno je:

" O d b i j a s e tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji slovi:

"Poništava se odluka o prestanku radnog odnosa tužiteljice br. 232/1-1993 od 17. veljače 1993.g."

r i j e š i o j e:

Odbacuje se tužba tužiteljice sa tužbenim zahtjevom koji slovi:

"Utvrđuje se da je program rješavanja viška djelatnika za čijim je radom trajno prestala potreba u OOUR-u Dječji vrtić O. br. 939/2-1992 od 31. srpnja 1992.g. donesena na zakoniti način. Poništava se odluka o trajnom prestanku potrebe za radom djelatnice S.B. br. 939/3-1992 od 1. kolovoza 1992.g.

Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi razliku plaće koju je dobila za vrijeme čekanja u odnosu na plaću koju bi ostvarila da je radila i to sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama od dana isplate plaća pa do isplate ove razlike kao i naknaditi troškove postupka sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede ZPP revidentica opravdava tvrdnjom da sud nije izveo sve predložene dokaze iz kojih navoda proizlazi da je u postupku učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 220. ZPP.

Taj revizijski razlog nije osnovan jer se iz stanja spisa i razloga pobijanih odluka vidi da su provedeni oni dokazi na temelju kojih su utvrđene raspravljene i ocijenjene sve odlučne sporne činjenice.

Koje će dokaze izvesti odlučuje sud (st. 2. čl. 202. ZPP), a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud po svom slobodnom sudačkom uvjerenju nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

Iz stanja spisa i rezultata provedenih dokaza vidi se da nije potrebno provoditi još neke dokaze jer kako je već rečeno sve odlučne sporne činjenice su utvrđene raspravljene i ocjenjene pa bi svako daljnje provođenje dokaza bilo suvišno i suprotno načelu ekonomičnosti postupka (čl. 10. ZPP).

Prema tome u postupku nije učinjena bitna povreda ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

To zbog toga jer je utvrđeno da je na temelju programa koji je donio tuženik temeljem odredbe čl. 24. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 - pročišćeni tekst), utvrđeno da je za radom tužiteljice na njezinom radnom mjestu odgojiteljice trajno prestala potreba (list 8-12), te da je nakon toga temeljem odredbe čl. 26. Zakona o radnim odnosima donesena odluka da će tužiteljici nakon četiri mjeseca čekanja prestati radni odnos (list 14).

Nakon toga odlukom tuženog (list 15) tužiteljica je sa liste čekanja raspoređena da zamjenjuje otsutnu radnicu i tom odlukom je određeno da će joj radni odnos prestati povratkom radnice na rad koju zamjenjuje.

Protiv te odluke tužiteljica nije izjavila prigovor i tuženik je nakon povratka radnice na rad koju je zamjenjivala tužiteljica zakonito postupio kada je donio odluku o prestanku rada tužiteljice.

Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke o prestanku rada tužiteljice.

Utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja od 11. veljače 1993. broj P-936/92 zbog nepravodobnosti odbačena tužba tužiteljice sa zahtjevom koji je identičan zahtjevu navedenim u rješenju suda prvog stupnja u ovom predmetu, onda je zakonito postupljeno kada je odbačena tužba s takvim zahtjevom koji je postavljen i u ovom predmetu.

Iz izloženog slijedi da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.