Rev-x-951/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 951/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M. G., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika 1. J. Š. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., i 2. V. M. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-259/15- 56 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I Obvezuju se prvotuženik J. Š. iz Z., OIB: ... i drugotuženik V. M. iz Z., OIB: ... solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB: ..., iznos od 1.042.101,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.12.1999.g. do 31.12.2007.g. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. do isplate po stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenom zahtjeva u iznosu od 97.999,39 kn, što predstavlja razliku u visini postavljenog tužbenog zahtjeva od 1.140.101,22 kn i dosuđenog iznosa od 1.042.101,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženih za naknadom parničnog troška.“

Drugostupanjskom presudom, suđeno je:

„Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 259/15-56 od 10. srpnja 2015. u točkama I. i III. izreke te se sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Obvezuju se prvotuženik J. Š. iz Z., OIB: ... i drugotuženik V. M. iz Z., OIB: ... solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB: ..., iznos od 1.042.101,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.12.1999.g. do 31.12.2007.g. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. do isplate po stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da I. tuženiku J. Š. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 74.812,50 kn u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da II. tuženiku V. M. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 156.440,63 kn u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao vjerovnika društva J.-T. d.o.o. za naknadom štete od tuženika kao osoba ovlaštenih za zastupanje tog društva, a radi nepodnošenja prijedloga za otvaranje stečaja u zakonskom roku.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.042.101,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom ocijenivši da su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu u smislu odredbi čl. 39. st. 6. i 7. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96 - dalje: SZ) prema kojima osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnik pojedinac dužni su podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka najkasnije u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje, a u protivnom osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propuštanjem te svoje dužnosti.

Drugostupanjski je sud, povodom žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odbio tužbeni zahtjev.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud razmotrio odgovornost tuženika prema odredbama čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93 - dalje: ZTD) koja se odnosi na pravila o izuzecima za načelnu neodgovornost članova društva s ograničenom odgovornošću za obveze društva (proboj pravne odgovornosti) te odredbe čl. 252. ZTD koja se odnosi na odgovornost članova uprave za obveze društava.

Međutim, tužitelj je predmetni zahtjev temeljio na posebnoj osnovi odgovornosti osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu predviđenoj odredbama čl. 39. st. 6. i 7. SZ i prvostupanjski sud je o postojanju ove odgovornosti tuženika odlučio nakon što je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi postojanje pretpostavki za ovu odgovornost.

Kako se drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa uopće nije bavio ovom osnovom odgovornosti (odgovornosti osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu za štetu vjerovnicima koja im je prouzročena nepravovremenim pokretanjem stečajnog postupka, odnosno propuštanjem osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu da u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje podnesu prijedlog za otvaranje stečaja) to je propustio ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), zbog čega pravilnost primjene materijalnog prava u pobijanoj presudi nije moguće ispitati.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prilikom ponovljenog odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud će ispitati osnovanost žalbenih prigovora u odnosu na pretpostavke odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 39. st. 6. i 7. SZ.

Zagreb, 6. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.