Us I-5588/2023-6 · Upravni sud u Zagrebu
Legislator summary
AI generatedOsporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/23-01/37, URBROJ: 513- 04-23-2 od 11. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-415-01/20-01/1, URBROJ: 513-07-01-02/2023-8 od 10. veljače 2023., kojim je odlučeno da se dug osiguran založnim prvom na nekretnini u iznosu od 130.637,96 eura evidentira u informacijskom sustavu Porezne uprave na sistemskom broju za založno pravo i ovrhu 940300002704 dodijeljenom dužniku, zbog prethodno pogrešno provedenog sistemskog otpisa duga.
Legislator headnote
AI generatedUs I-5588/2023-6 · Upravni sud u Zagrebu: Tužitelj u tužbi ističe da su pobijana rješenja nezakonita, jer su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pri njihovom donošenju propustili primijeniti relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, a osim navedenog, drugostupanjsko tijelo u svom rješenju nije odgovorilo na sve žalbene prigovore i nije otklonio propuste prvostupanjskog tijela. Osporava navod tuženika da mu je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem tek dodijelilo generirani sistemski broj, kojim se omogućuje praćenje dugovanja koja se mogu naplatiti samo iz osigurane imovine, jer je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem odredbi članka 57. Općeg poreznog zakona te je njime konstitutivno odlučeno o pravima i obvezama tužitelja.
Keywords
AI generatedRelated Decisions
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5588/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kugler, odvjetnica u Zagrebu, Dragutina Domjanića 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi evidentiranja upisa poreznog duga osiguranog založnim pravom, 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/37, URBROJ: 513-04-23-2 od 11. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-415-01/20-01/1, URBROJ: 513-07-01- 02/2023-8 od 10. veljače 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/23-01/37, URBROJ: 513- 04-23-2 od 11. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-415-01/20-01/1, URBROJ: 513-07-01-02/2023-8 od 10. veljače 2023., kojim je odlučeno da se dug osiguran založnim prvom na nekretnini u iznosu od 130.637,96 eura evidentira u informacijskom sustavu Porezne uprave na sistemskom broju za založno pravo i ovrhu 940300002704 dodijeljenom dužniku, zbog prethodno pogrešno provedenog sistemskog otpisa duga.
2. Tužitelj u tužbi ističe da su pobijana rješenja nezakonita, jer su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pri njihovom donošenju propustili primijeniti relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, a osim navedenog, drugostupanjsko tijelo u svom rješenju nije odgovorilo na sve žalbene prigovore i nije otklonio propuste prvostupanjskog tijela. Osporava navod tuženika da mu je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem tek dodijelilo generirani sistemski broj, kojim se omogućuje praćenje dugovanja koja se mogu naplatiti samo iz osigurane imovine, jer je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem odredbi članka 57. Općeg poreznog zakona te je njime konstitutivno odlučeno o pravima i obvezama tužitelja.
2.1. Obrazlaže kako je Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Črnomerec 21. travnja 2018. obavila sistemski otpis duga te mu je otpisala dugovanje u iznosima: 449.384,84 kn, 331.401,25 kn, 119.423,88 kn te 89.039,89 kuna, zbog nastupa zastare, temeljem čega je tužitelja izbrisala s liste poreznih dužnika objavljene na svojim mrežnim stranicama. Potom mu je navedeno prvostupanjsko tijelo 7. ožujka 2019. uputilo dopis, s naznačenim predmetom „otpis duga“, kojim ga je obavijestilo da je 21. travnja 2018. izvršen sistemski otpis duga, kojega je Porezna uprava dužna provoditi temeljem članka 148. stavka 6. Općeg poreznog zakona, no da je isti dug vraćen na njegovu poreznu karticu, „obzirom da se dug ne može otpisati ako je tražbina osigurana založnim pravom temeljem članka 148. stavak 2. Općeg poreznog zakona.“
2.2. Tužitelj nadalje navodi da je unatoč podnesenom zahtjevu tužitelja za donošenje rješenja od 6. lipnja 2019., prvostupanjsko tijelo predmetno rješenje donijelo po proteku gotovo 4 godine od poduzete radnje „storna“, odnosno vraćanja otpisanog duga na poreznu karticu tužitelja. Tvrdi kako je pozivajući se na odredbu članka 57. Općeg poreznog zakona, prvostupanjsko tijelo donijelo konstitutivni upravni akt, dok iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi kako je navedena radnja poduzeta još 29. lipnja 2019. te da navedeni dug od toga dana „stoji“ evidentiran, iako je prvostupanjsko tijelo tijekom razdoblja od više godina odbijalo donijeti rješenje o tom postupanju. Stoga smatra kako je svojim rješenjem od 10. veljače 2023. prvostupanjsko tijelo nezakonito nastojalo konvalidirati svoju nezakonitu radnju i postupanje. Tvrdi kako je predmetno rješenje nezakonito, jer nema svoje nikakvo pravno utemeljenje. Iako se prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbe čl. 148. st. 2. i čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona, tužitelj smatra da se navedene zakonske odredbe ne mogu primijeniti u konkretnoj situaciji, s obzirom da one predviđaju postupanje poreznog tijela u situaciji kada do otpisa ne dolazi, a ne predviđaju način postupanja poreznog tijela nakon što je do otpisa tražbine došlo, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, kada je porezno tijelo izvršilo sistemski otpis duga (a tek potom navedeni dug vratilo na karticu). Naime, zakonske odredbe na koje se prvostupanjsko tijelo u rješenju poziva ne predviđaju postupak ponovnog evidentiranja duga na poreznoj kartici, odnosno informacijskom sustavu Porezne uprave nakon što je isti već otpisan, pa makar to bilo i rezultat pogreške. Štoviše, ističe kako zakonske odredbe koje bi predviđale mogućnost evidentiranja poreznog duga u informacijskom sustavu Porezne uprave, odnosno „storniranja“ otpisa duga, uopće ne postoje.
2.3. Tužitelj tvrdi da je u trenutku kada je Porezna uprava izvršila otpis dugovanja, oslobođen obveza plaćanja istih, a što je potvrđeno i činjenicom da je izbrisan s liste poreznih dužnika objavljene na mrežnim stranicama Porezne uprave te je predmetna tražbina uklonjena s njegove porezne kartice. Nakon što je to dugovanje otpisano na opisani način, smatra kako mu se ne mogu nametnuti porezne obveze rješenjem kojim se vrši “evidentiranje duga u informacijskom sustavu”, a posebice ne evidentiranje prethodno otpisanog duga. Osim navedenog, tužitelj ističe da je drugostupanjsko tijelo bilo dužno razmatrati njegove žalbene prigovore u kojima ukazuje na povredu prava vlasništva, a koje navode je drugostupanjsko tijelo odbilo razmatrati. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška sa zateznim kamatama.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže sudu da riješi predmetni upravni spor bez rasprave te tužbu odbije kao neosnovanu.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
6. Sud je raspravu 10. lipnja 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).
7. U konkretnom slučaju među strankama nisu sporne odlučne činjenice, već samo primjena prava, odnosno sporno je da li je porezno tijelo bilo ovlašteno nakon što je u informacijskom sustavu greškom izvršilo sistemski otpis duga, isti dug ponovo evidentirati u informacijskom sustavu.
8. Naime, za predmetni dug je protekao rok zastare, zbog čega je izvršen sistemski otpis duga, međutim, tom prilikom je porezno tijelo propustilo uočiti da je dug osiguran založnim pravom na nekretnini, slijedom čega nisu bili ispunjeni uvjeti za otpis glavnice duga. Sud naglašava da u konkretnom slučaju zastara nije utvrđena upravnim aktom temeljem kojeg bi bio izvršen otpis duga iz poreznih evidencija, već je dug greškom izbrisan iz poreznih evidencija odnosno informacijskog sustava Porezne uprave bez donošenja rješenja.
9. Sukladno članku 109. stavku 9. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje OPZ) porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija.
9.1. Člankom 109. stavkom 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
9.2. Prema članku 148. stavku 2. OPZ-a iznimno od stavka 1. ovoga članka tražbina se neće otpisati ako za nju postoji porezno jamstvo ili je naplata tražbine osigurana založnim ili kakvim drugim sličnim pravom.
9.3. Odredbom članka 148. stavka 6. OPZ-a propisano je da će Porezna uprava i Carinska uprava provesti godišnji sistemski otpis duga za koji je s 1. siječnjom tekuće godine nastupila zastara prava na naplatu.
10. Budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni propisani uvjeti za otpis duga, jer je isti osiguran založnim pravom na nekretnini (što među strankama nije sporno), pa se porezno tijelo može namiriti iz opterećene stvari i nakon proteka zastare, a prema citiranim odredbama tražbina osigurana založnim pravom se ne otpisuje, sud nalazi da prvostupanjsko tijelo nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja kada je predmetnim rješenjem odlučilo da se dug osiguran založnim prvom na nekretnini u iznosu od 130.637,96 eura evidentira u informacijskom sustavu Porezne uprave na sistemskom broju za založno pravo i ovrhu 940300002704 dodijeljenom dužniku.
11. S obzirom da o prethodnom otpisu duga (pogrešnom) nije odlučeno nikakvim upravnim aktom, a kamoli pravomoćnim, nije osnovano pozivanje tužitelja na povredu stečenih prava niti na povredu prava vlasništva, jer za otpis duga nije postojala niti postoji bilo kakva pravna osnova.
12. U odnosu na ostale prigovore iz tužbe sud napominje da je o ponovnom evidentiranju duga u informacijskom sustavu Porezne uprave odlučeno upravnim aktom - rješenjem, jer je tužitelj to izričito tražio, što navodi i u tužbi, a koje traženjem je osnovanim utvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2573/21-2 od 27. listopada 2022., u kojoj se navodi da je u konkretnoj pravnoj situaciji trebalo donijeti rješenje povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja te da je tuženik mogao izvršiti otpis duga temeljem članka 148. stavka 6. OPZ-a, ali nije mogao ponovno nakon godine dana, bez donošenja rješenja, vratiti dug na poreznu karticu. Stoga je nakon navedene presude dug vraćen na poreznu karticu donošenjem rješenja.
13. U odnosu na prigovor tužitelja da se odredbe čl. 148. st. 2. i čl. 109. st. 10. OPZ- a ne mogu primijeniti u konkretnoj situaciji, jer one ne predviđaju postupak ponovnog evidentiranja duga na poreznoj kartici, odnosno informacijskom sustavu Porezne uprave nakon što je isti već otpisan, štoviše da zakonske odredbe koje bi predviđale mogućnost evidentiranja poreznog duga u informacijskom sustavu Porezne uprave, odnosno „storniranja“ otpisa duga, uopće ne postoje, sud napominje da niti jedan propis ne može predvidjeti apsolutno sve činjenične situacije do kojih može doći, slijedom čega odredbe treba smisleno tumačiti. Prema ocjeni suda porezno tijelo je imalo zakonsku osnovu za donošenje predmetnog rješenja u odredbama OPZ-a citiranim u točkama 9. - 9.3. obrazloženja ove presude. Naime, ako se neće otpisati tražbina osigurana založnim pravom, onda se u slučaju pogrešnog otpisa takve tražbine bez donošenja rješenja, ista može ponovno i evidentirati u poreznim evidencijama, i to pravilno na sistemskom broju za založno pravo i ovrhu.
14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu osnovani te osporenim i prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Helena Kugler, Dragutina Domjanića 13, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb
3. U spis