Legislator Case Law & Legislation
I Kž-918/2007-5 AI generated

Criminal appeal partially allowed; Supreme Court quashed part of verdict and adjusted sentence for embezzlement and forgery.

Case Number I Kž-918/2007-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal, quashing the first-instance verdict regarding embezzlement while modifying the factual description for forgery. The court upheld the original sentences for specific crimes but recalculated the combined prison term and restitution amount after re-evaluating mitigating circumstances. Consequently, the defendant was sentenced to one year and three months in prison with a reduced financial obligation to the state.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona; Čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona; Čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. Kaznenog zakona; Čl. 387., 388. st. 1. i 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku: When a lower court's verdict is partially quashed on appeal, the appellate court must re-evaluate all mitigating and aggravating circumstances to determine an appropriate combined sentence and adjusted restitution based on the remaining established crimes.

Keywords

AI generated
criminal appeal embezzlement forgery of documents combined sentence mitigating circumstances restitution amount Supreme Court

Cited Legislation

AI generated
Čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona
K., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona opisano pod točkom 3.
Čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona
izreke pobijane presude iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona na način da se iz činjeničnog opisa izostavljaju pojedini dijelovi činjeničnog opisa tako da on sada glasi:
Čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. Kaznenog zakona
Čl. 387., čl. 388. st. 1. i čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Slijedom izloženog, a uz primjenu odredbi iz čl. 387., čl. 388. st. 1. i čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku valjalo je riješiti i presuditi kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 918/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K. zbog kaznenog djela iz 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. svibnja 2007. godine, br. K-16/04 , u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2008. godine, u nazočnosti optuženika, njegovog branitelja odvjetnika Ž. P. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog J. K., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona opisano pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Povodom žalbe optuženog J. K., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona na način da se iz činjeničnog opisa izostavljaju pojedini dijelovi činjeničnog opisa tako da on sada glasi:

što je:

„točka 2)

Optuženi Josip K. u istom svojstvu, u istom vremenu i na istom mjestu kao pod 1), te G. A. u svojstvu tajnice, u cilju prikrivanja neosnovanih gotovinskih isplata iz blagajne, odnosno pokrivanja manjka u blagajni izazvanog prisvajanjem novca,

a) optuženi J. K. svojim potpisom ovjeravao račune neistinito unesenog sadržaja, na i da roba po tim računima nije bila stvarno način da je osobno odobravao isplatu, znajuć

isporučena, već su pribavljeni radi prikrivanja manjka, ispisivao blankete računa koji su pribavljeni od strane ugostiteljskih objekata, a da usluge uopće nisu korištene, te ih ovjeravao svojim potpisom, osobno odobravajući isplate, koje blankete računa je zajedno s G. A.

I Kž 918/07-5

pribavio radi prikrivanja prisvajanja novca, te je, nakon što je s G. A. dogovorio da se u pojedine račune dopišu početne brojke koje su povećavale iznose računa, takove račune, iako je znao da su neistiniti, ovjeravao svojim potpisom, te je nakon toga G. A. po njegovom nalogu svim takovim računima pisala isplatnice, mada novac nije stvarno isplaćen u isplatnicama naznačenim osobama, osim kad je naznačen J. K. osobno, koji je novac stvarno i primio, a što se odnosi na slijedeće račune s pripadajućim isplatnicama, te je tako:

- svojim potpisom ovjeravao račune neistinito unesenog sadržaja, na način da je osobno odobravao isplatu, znajući da roba po tim računima nije bila stvarno isporučena, već su pribavljeni radi pokrivanja manjka, i to:

račune A. d.o.o. V., račun br. 25 na 750,00 kn od 12.05.1998. - isplatnica 161; račun br. 29 na 700,00 kn od 15.05.1998. - isplatnica 164;

- ispisivao blankete računa terminom ugostiteljske usluge koji su pribavljeni od strane ugostiteljskih objekata, a da usluge uopće nisu korištene, te ih ovjeravao svojim potpisom, osobno odobravajući isplate, i to:

račune B. k. račun br. 16 na 750,00 kn od 29.09.1998. - isplatnica 324; račun broj 51 na 700,00 kn od 30.09.1998. - isplatnica 325;

račune gostionica V. T. račun br. 75 na 750,00 kn od 23.05.1998. - isplatnica 181; račun br. 48 na 720,00 kn od 24.07.1998. - isplatnica 242;

- svojim potpisom ovjeravao račune znajući da su pribavljeni radi prikrivanja prisvojenog novca, a bez izvršenih usluga, te je tako ovjerio:

račune G. d.o.o. P. G. V. br. 651 na 750,00 kn od 27.04.1998. - isplatnica 134; račun broj 608 na 286,50 kn od 13.05.1998. Isplatnica 162;

- svojim potpisom ovjeravao račune neistinito unesenog sadržaja u kojima su dopisivane početne brojke koje su povećavale iznose računa, znajući za ta dopisivanja, te je tako ovjerio:

račun ugostiteljskog obrta Đ. K. V. br. 16 na 653,00 kn od 16.10.1998. - isplatnica 338, iako je znao da je stvarno utrošen iznos bio 53,00 kn, a dopisana je brojka 6; račune Z. d.o.o. V. bez broja na iznos od 399,00 kn od 17.02.1998. - isplatnica 55, znajući da je stvarno utrošeno 99,00 kn, a dopisana je brojka 3; račun bez broja tvrtke Z. na 433,00 kn od 17.02.1998. - isplatnica 54, znajući da je utrošeno 33,00 kn, a dopisana je brojka 4;

račune "TP V." račun br. 30 na 697,85 kn od 08.01.1998. - isplatnica 11, znajući da je utrošeno 97,85 kn, te da je dopisana brojka 6; račun br. 38 na 597,66 kn od 24.02.1998. - isplatnica 62, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 97,66 kn; račun broj 46 na 748,52 kn od 31.03.1998. - isplatnica 99, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 48,52 kn; račun br. 51 na 779,72 kn od 16.04.1998. - isplatnica 126, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno svega 79,72 kn; račun br. 52 na 693,71 kn od 22.04.1998. - isplatnica 132, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 93,71 kn; račun br. 54 na 739,73 kn od 30.04.1998. - isplatnica 140, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 39,73 kn; račun br. 63 na 755,86 kn od 15.05.1998. - isplatnica 163, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 55,86 kn; račun br. 1 na 664,41 kn na 10.06.1998. - isplatnica 27, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno je utrošeno 64,41 kn; račun br. 115 na 541,84 kn od 30.06.1998. - isplatnica 221, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 41,84 kn; račun br. 8 na 59,34 kn od 24.09.1998. - isplatnica 301, na kojem je dopisan broj 5, a stvarno utrošeno 9,34 kn; račun br. 34 na 775,66 kn od 13.10.1998. - isplatnica 330, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošen iznos od 75,66 kn; račun br. 69 na 735,60 kn 31.12.1998. - isplatnica 421, na kojem je dopisan broj 7, a stvarno utrošeno 35,60 kn; račun br. 70 na

I Kž 918/07-5

629,06 kn od 31.12.1998. - isplatnica 422, na kojem je dopisan broj 6, a stvarno utrošeno 29,06 kn;

račune V. V. račun br. 39 na 592,44 kn od 23.01.1998. isplatnica 32 na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 92,44 kn; račun br. 18. na 460,95 kn od 27.02.1998. - isplatnica 63, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 60,95 kn; račun bez broja na 784,97 kn od 17.07.1998. – isplatnica 243, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 84,97 kn; račun br. 1. na 798,72 kn od 18.08.1998. - isplatnica 264, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 98,72 kn; račun br. 19 na 570,94 kn od 25.08.1998. – isplatnica 267, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 70,94 kn; račun 1. na 675,52 kn od 18.09.1998. - isplatnica 293, na kojem je dopisana brojka 6., utrošeno 75,52 kn; račun br. 80 na 790,61 kn od 10.12.1998. – isplatnica 403, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 90,61 kn;

račune C. V. račun 43 na 379,86 kn od 16.02.1998. - isplatnica 53, na kojem je dopisana brojka 3, a stvarno utrošeno 79,86 kn; račun br. 118 na 541,76 kn od 29.04.1998. - isplatnica 137, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 41,76 kn; račun br. 198 na 747,41 kn od 20.05.1998. - isplatnica 169, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 47,41 kn; račun br. 406 na 465,20 kn od 29.05.1998. - isplatnica 183, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 65,20 kn; račun br. 160 na 753,21 kn od 10.06.1998. - isplatnica 205, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 53,21 kn; račun br. 627 na 711,00 kn od 13.07.1998. - isplatnica 238, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 11,00 kn; račun br. 935 na 531,70 kn od 24.07.1998. - isplatnica 247, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 31,70 kn; račun br. 1251 na 656,37 kn od 18.08.1998. - isplatnica 263, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 56,37 kn; račun br. 11456 na 7.221,75 kn od 24.08.1998. - isplatnica 266, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 221,75 kn; račun br. 99451 na 371,42 kn od 17.11.1998. - isplatnica 367, na kojem je dopisana brojka 3, a stvarno utrošeno 71,42 kn; račun br. 7 na 667,08 kn od 26.11.1998. - isplatnica 383,na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 67,07 kn; račun br. 3101 na 633,87 kn od 08.12.1998. - isplatnica 402, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 33,87 kn; račun br.1451 na 520,00 kn od 15.12.1998. - isplatnica 406, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 20,00 kn; račun br. 2671 na 711,16 kn od 23.12.1998. - isplatnica 411, na kojem je dopisana brojka 7., a stvarno utrošeno 11,16 kn;

b) u istom periodu kao pod 1) i 2a), u istom svojstvu i na istom mjestu, nakon što je s G. A. dogovorio da se u pojedine račune dopišu početne brojke koje su povećavale stvarne iznose računa, koji su vidljivi iz Z-traka kod različitih izdavatelja, takove račune, iako je znao da su neistiniti, ovjeravao svojim potpisom, te je nakon toga G. A. po njegovom nalogu svim takvim računima pisala isplatnice, iako su stvarni računi uvećani za ukupno za 17.576,00 kn, a radi se o slijedećim računima s pripadajućim isplatnicama:

račun "TP V." d.o.o. br. 45 na 656,94 kn od 26.03.1998. s isplatnicom 98., dok je stvarni iznos prema Z-traci 56,94 kn; račun broj 7 na 779l,95 kn od 11.09.1998 s isplatnicom 289 - stvarno 79,95 kn; račun br. 58 na 712,29 kn od 30.11.1998. s isplatnicom 386 - stvarno 12,29 kn;

računi „V.“ d.d. V. račun bez broja na 644,17 kn od 17.04.1998. s isplatnicom 129 - stvarno 44,17 kn; račun br. 25 na 678,55 kn od 26.05.1998. s isplatnicom 177 - stvarno 78,55; račun br. 21 na 687,31 kn od 08.07.1998. s isplatnicom 236 - stvarno 87,31 kn; račun br. 84 na 762,09 kn od 29.09.1998. s isplatnicom 303 - stvarno 62,09 kn; račun br. 60 na 690,30 kn od 07.10.1998. s isplatnicom 328 - stvarno 90,30 kn; račun br. 20 na 691,74 kn od

I Kž 918/07-5

22.10.1998. s isplatnicom 340 - stvarno 91,74 kn; račun br. 15 na 790,08 kn od 10.11.1998. s isplatnicom 364 - stvarno 90,08 kn; račun br. 1 na 661,39 kn od 25.11.1998. s isplatnicom 375

- stvarno 61,39 kn; račun br. 126 na 652,80 kn od 29.12.1998. s isplatnicom 416 - stvarno 52,80 kn;

računi C. d.d. V.,

prodavaonica 107, račun br. 53 na 76,60 od 09.02.1998. s isplatnicom 48 - stvarno 6,60 kn; račun br. 711 na 745,58 kn od 22.07.1998. s isplatnicom 246 - stvarno 45,58 kn; račun br. 1191 na 534,00 kn od 29.09.1998. s isplatnicom 304 - stvarno 34,00 kn; prodavaonica 106, račun br. 195 na 634,77 kn od 27.10.1998. s isplatnicom 344 - stvarno 34,77 kn; prodavaonica 107, račun br. 1451 na 569,53 kn od 28.10.1998. s isplatnicom 345 - stvarno 69,53 kn;

prodavaonica 106, račun br. 1110 na 672,28 kn od 29.09.1998 s isplatnicom 305 - stvarno 72,28 kn;

c) optuženi J. K. putne račune br. 73 na 1.503,00 kn od 30.04.1998. i račun br. 88 na 1.503,00 kn od 26.05.1998. ovjerio, iako je znao da putovanja nisu izvršena vlastitim osobnim automobilima, već vlastitim službenim vozilom, te je neosnovano i fiktivno knjižena isplata za uporabu osobnog automobila, čime je prisvojio na ime uporabe osobnog automobila iznos od 2.268,00 kn, a kojim isplatama su prikrivana prisvajanja iz blagajne,“

Pravi opis i zakonska oznaka kaznenog djela u točki 2. izreke prvostupanjske presude ostaju neizmijenjeni.

III. Uslijed odluke pod točkom I. izreke preinačuje se odluka o imovinskopravnom zahtjevu na način da ona sada glasi:

„Temeljem odredbe čl. 132. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku, djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravni odjel, te se optuženom J. K. nalaže da oštećenoj Republici Hrvatskoj plati iznos od 97.838,50 kuna (devedesetsedam tisuća osamstotridesetosam kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 15% godišnje na dan presuđenja do isplate, a za ostatak imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 56.356,00 kuna (pedesetšest tisuća tristopedesetšest kuna) oštećena Republika Hrvatska se upućuje na parnicu.“

IV. Uslijed odluke pod točkama 1. i 2. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznama na način da se optuženom J. K. prihvaćaju kao utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona opisano pod točkom 1 prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine; za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona iz točke 2, uz utvrđenu izmjenu činjeničnog opisa, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona opisano pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega se temeljem čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ Kaznenog zakona optuženi J. K. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

V. U ostalom dijelu žalba optuženog J. K. odbija se kao neosnovana te se pobijanom, a ne ukinutom i ne preinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

I Kž 918/07-5

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim J. K. što je počinio dva kaznena djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona opisanim u toč. 1. i 3. prvostupanjske presude te dva kaznena djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona opisana u toč. 2. i 4. prvostupanjske presude. Za ova kaznena djela utvrđene su mu kazne zatvora i to u odnosu na kaznena djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, za svako od kaznenih djela temeljem čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, a za kaznena djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona za svako od kaznenih djela temeljem čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona kazne zatvora u trajanju od po tri mjeseca. Nakon toga primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c Kaznenog zakona optuženi J. K. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Istom presudom temeljem čl. 132. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske te je J. K. naloženo da oštećenoj Republici Hrvatskoj plati iznos od 152.338,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 15% godišnje na dan presuđenja, do isplate, a za ostatak imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 1.856,00 kn oštećena Republika Hrvatska upućena je u parnicu.

U odnosu na ovaj dio presude temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženi J. K. oslobođen je obaveze naknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom temeljem čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku odbijena je optužba protiv J. K. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona opisano u toč. 5. te kazneno djelo iz čl. 345. st. 1. Kaznenog zakona opisano u toč. 6. Kaznenog zakona.

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 31. kolovoza 2007. godine br. K-16/04 ispravljane su pojedine greške u pisanom otpravku presude na način kako je to navedeno u samoj izreci ovog rješenja.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi J. K. po branitelju Ž. P., odvjetniku iz O. društva P., Š. iz V.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Odlukom predsjednika vijeća o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i njegov branitelj koji su sjednici i pristupili.

I Kž 918/07-5

Žalba optuženika dijelom je osnovana, a dijelom je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da postoje povrede kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti uslijed čega je pobijana presuda djelomično ukinuta, djelomično preinačena, a djelomično potvrđena.

U odnosu na ukidnu odluku

U pravu je optuženi kada tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, opisano u toč. 3. izreke prvostupanjske presude za sada pogrešno utvrđeno, a također i drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu utvrdio je da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka time što postoji proturječje između izreke i samog obrazloženja u odnosu na ovo kazneno djelo.

Naime, prvostupanjskom presudom u odnosu na ovo kazneno djelo optuženik je proglašen krivim da je „zaprimljena sredstva namijenjena za obrambene pripreme“ … „prisvojio u ukupnom iznosu od ….“. Dakle, prvostupanjski sud proglašava krivim optuženika da bi on novac koji mu je bio službeno dostavljen sa namjenom obrambenih priprema prisvojio za sebe.

Opravdano ističe optuženik u svojoj žalbi u odnosu na ovo kazneno djelo da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno, te ukazuje da je pogrešan zaključak suda da je optuženik raspolažući ovim novcem „kao svojim“, a financirajući istim izborne pripreme H.- a, manifestirao samu činjenicu prisvajanja ovoga novca. Doista u tome dijelu nejasni su zaključci prvostupanjskog suda u čemu se ogleda i bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Naime, ponovno ističemo da je prvostupanjski sud proglasio optuženika krivim da je ovaj novac prisvojio za sebe, a što je i konstitutivno obilježje kaznenog djela za kojega proglašava krivim. Optuženik se brani na način da je novac utrošio za radni zadatak koji je dobio u Z. od ministra unutarnjih poslova, a radi se o pomoći F. G., koordinatoru u izborima za dvije županije za potrebe H.. Prvostupanjski sud na stranici 87 presude analizira ovaj dio navoda obrane optuženika te između ostalog ističe da takovu obranu optuženika „u bitnome potvrđuje svjedok S. R.“. Nakon takove analize na listu 88 pobijane presude prvostupanjski sud zaključuje da je obrana optuženika istinita i vjerodostojna te nalazi „nedvojbeno utvrđenim činjenicu da su predmetna sredstva za obrambene pripreme u cjelokupnom inkriminiranom iznosu bila namijenjena i uporabljena za provođenje aktivnosti čiji je cilj pomoć H.-ovom kandidatu G. da pobijedi na izborima koji su se održavali …“. Ovakvom konstatacijom prvostupanjski sud dolazi u izravnu opreku sa svojim utvrđenjem u izreci prvostupanjske presude kada je utvrdio u odnosu na ovo kazneno djelo da je optuženik dostavljeni iznos prisvojio, dakle zadržao za sebe. Nasuprot takovom utvrđenju iz prvostupanjske presude u obrazloženju prvostupanjski sud, prihvaćajući navod obrane optuženika namjenu ovih sredstava prikazuje drugačijom negoli je to namjena kakova proizlazi iz izreke prvostupanjske presude.

Opravdano i optuženik u svojoj žalbi problematizira ovaj dio te navodi kada bi zaključak prvostupanjskog suda bio ispravan, isto predstavljalo izjednačavanje u imovini osobe optuženika sa strankom H., jer da prema stavu prvostupanjskog suda novac prisvojen za sebe smatra se izjednačenim sa novcem utrošenim u interesu H..

I Kž 918/07-5

Također, ostaje proturječnost presude i u odnosu na pitanje u koju namjenu su sredstva bila dostavljena tj. da li za obrambene pripreme kako se to navodi u izreci presude ili kako to prvostupanjski sud zaključuje u obrazloženju, navodeći kako prihvaća obranu optuženika da su ova sredstva „… bila namijenjena i uporabljena za provođenje aktivnosti čiji je cilj pomoć H.-ovom kandidatu…“.

Kako je prema tome u tome dijelu u odnosu na kazneno djelo pod toč. 3. iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a ostvarena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku time što je izreka presude proturječna njenom obrazloženju u tome dijelu prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti i predmet u tome dijelu vratiti na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku u odnosu na ovo kazneno djelo sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na koju mu je ukazano, a u odnosu na činjenična utvrđenja izvesti će ispravne zaključke na temelju izvedenih dokaza. Pri tome valja istaći da navod o utrošku sredstava koja su iz Z. bila upućena radi provođenja obrambenih priprema, a za koja je istakao optuženik u svojoj obrani da su bila namijenjena radi pomoći u izborima koordinatoru H. – F. G., ovu tvrdnju iznosi jedino on sam u svojoj obrani. U tome dijelu sa više pažnje valja cijeniti, a po potrebi i detaljnije ispitati svjedoka S. R. u pravcu da li je postojala mogućnost da se na takav način dostavljaju i troše sredstva kako je to optuženik u svojoj obrani prikazao. Kako je u tome dijelu prvostupanjska presuda ukinuta to je za iznos navodno pribavljene imovinske koristi ovim kaznenim djelom – 54.500,00 kn umanjen imovinskopravno zahtjev koji je dosuđen Republici Hrvatskoj tako da isti sada iznosi 97.838,50 kn kako je to vidljivo u toč. III. izreke ove odluke dok je sa preostalim djelom u iznosu od 56.356,00 kn Republika Hrvatska upućena da ga ostvaruje u parnici.

U odnosu na toč. II. i izmjenu činjeničnog opisa kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona

U odnosu na ovo kazneno djelo Vrhovni sud Republike Hrvatske razmatrajući spis predmeta povodom žalbe optuženika utvrdio je, pozivom na odredbu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, da je u tome dijelu povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika s time što je u činjeničnom opisu kaznenog djela pod toč. 2. iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona sadržan i dio opisa inkriminacija koje su u trenutku kada drugostupanjski sud raspravlja o pobijanoj presudi već u zastari.

Naime, odredba čl. 312. st. 1. ima propisano najveću kaznu zatvora u trajanju do pet godina pa je prema tome, pri primjeni odredaba o zastari kaznenog progona iz čl. 19. st. 1. i 20. st. 6. Kaznenog zakona nastupila apsolutna zastara kaznenog progona za svaku pojedinu opisanu radnju krivotvorenja službene isprave sadržanu u opisu produljenog kaznenog djela, a koja je učinjena prije i na dan 15. siječnja 1998. godine, obzirom na okolnost da je sjednica drugostupanjskog vijeća održana 15. siječnja 2008. godine.

Takove radnje koje su bile sadržane u činjeničnom opisu kaznenih djela pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude valjalo je izdvojiti iz tog činjeničnog opisa jednog produljenog kaznenog djela, a radi se o sljedećim radnjama:

I Kž 918/07-5

u točki 2.a alinea 1 u odnosu na račune A. d.o.o. V.,

„račun broj 12128 na 567,00 kn od 10.11.1997. - isplatnica 343; račun broj 12135 na 230,00 kn od 18.11.1997. - isplatnica 350; račun broj 12142 na 106,00 kn od 21.11.1997. - isplatnica 352; račun br. 12143 na 195,00 kn od 21.11.1997. - isplatnica 353; račun br. 12144 na 181,00 kn od 21.11.1997. isplatnica 354; račun br. 12149 na 49,00 kn od 28.11.1997. - isplatnica 360;“

u točki 2.a alinea 2 u odnosu na račune B. k. „račun br. 45 na 1.100,00 kn od 21.07.1997. - isplatnica 222; račun br. 49 na 720,00 kn od 16.09.1997. - isplatnica 291; račun br. 29 na 750,00 kn od 27.09.1997. - isplatnica 323;“

u točki 2.a alinea 2 u odnosu na račune gostionica V. T. „račun br. 73 na 1.700,00 kn od 20.06.1997. - isplatnica 187; račun br. 75 na 1.600,00 kn od 17.10.1997. - isplatnica 316;“i račun br. 123 na 1.100,00 kn od 28.07.1997. - isplatnica 225;

u točki 2.a alinea 3 u odnosu na „račun K. d.o.o. M. M. V. na iznos od 1.250,00 kn od l5.09.1997. - isplatnica 271;“

u točki 2.a alinea 3 u odnosu na „račun B. k. bez broja na 1.150,00 kn od 28.05.1997. - isplatnica 157; račun br. 29 na 1.350,00 kn od 03.07.1997. - isplatnica 207; račun bez broja na iznos od 187,00 kn od 23.10.1997. - isplatnica 328;“

u točki 2.a alinea 4 „račun C. I. V. br. 169 na 470,00 kn od 17.10.1997. isplatnica 315, znajući da je stvarno utrošen iznos bio 70,00 kn; te da je broj 4 dopisan;“

u točki 2.a alinea 4 u odnosu na račune "TP V." računi „br. 47 na 687,21 kn od 23.06.1997. - isplatnica 190, znajući da je stvarno utrošeno 87,21 kn, te da je broj 6 dopisan; račun br. 12 na 597,71 kn od 13.10.1997. - isplatnica 310, znajući da je utrošeno 97,71 kn, a broj 5 dopisan;“

u točki 2.a alinea 4 u odnosu na račune V. V. „br. račun br. 72 na 498,00 kn od 17.06.1997. isplatnica 181, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 98,00 kn; račun br. 165 na 492,03 kn od 23.07.1997. - isplatnica 221, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 92,03 kn; račun broj 29 na 690,00 kn od 24.09.1997. – isplatnica 273, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 90,00 kn; račun br. 22 na 589,24 kn od 28.10.1997. - isplatnica 324, na kojem je dopisana brojka 5, a stvarno utrošeno 89,24 kn; račun bez broja na 498,33 kn od 26.11.1997. – isplatnica 358, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 98,33 kn; račun 93 na 680,00 kn od 01.12.1997. - isplatnica 361, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 80,00 kn; račun br. 8 od 483,70 kn od 05.12.1997. – isplatnica 379, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 83,70 kn; račun 31 na 691,91 kn od 15.01.1998. - isplatnica 23, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 91,91 kn;“

u točki 2.a alinea 4 u odnosu na račune C. V. računi „br. 249 na 260,00 kn od 15.12.2997. isplatnica 384, na kojem je dopisana brojka 2, a stvarno utrošeno 60,00 kn; račun br. 145-2 na 463,12 kn od 10.10.1997. - isplatnica 309, na kojem je dopisana brojka 4, a stvarno utrošeno 63,12 kn; račun br. 44 na 689,51 kn od 16.10.1997. - isplatnica 313, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 89,51 kn; račun br. 98 na 660,00 kn od 11.11.1997. - isplatnica 345, na kojem je dopisana brojka 6, a stvarno utrošeno 60,00 kn; račun br. 184 na 721,35 kn od 22.11.1997. - isplatnica 355, na kojem je dopisana brojka 7, a stvarno utrošeno 21,35 kn;“

u točki 2b/ u odnosu na račune „V.“ d.d. V. „račun broj 10 na 492,50 kn od 16.05.1997. s isplatnicom 143 - stvarno 92,50 kn; račun br. 32 na 387,66 kn od 15.07.1997. s isplatnicom 216 – stvarno 87,66 kn; račun br. 164 na 433,70 kn od 23.07.1997. s isplatnicom 220 – stvarno 33,70 kn; račun br. 40 na iznos 599,21 kn od 707.08.1997. s isplatnicom 241 – stvarno 99,21 kn; račun br. 12 na 687,96 kn od 17.09.1997. s isplatnicom 293 – stvarno 87,96

I Kž 918/07-5

kn; račun bez broja na 793,93 kn od 17.09.1997. s isplatnicom 276 - 93,93 kn; račun bez broja na 485,75 kn od 11.11.1997. s isplatnicom 394 - stvarno 85,75 kn;“

u točki 2b/ u odnosu na račune C. d.d. V.,

„prodavaonica 106 račun br. 249 na 531,73 kn od 24.05.1997. s isplatnicom 149 - stvarno 31,73 kn; račun br. 342 na 352,88 kn od 17.06.1997. s isplatnicom 180 - stvarno 52,88 kn; prodavaonica 107, račun br. 2052 na 336,94 kn od 25.06.1997. s isplatnicom 192 - stvarno 36,94 kn; račun br. 4137 na 696,19 kn od 25.08.1997. s isplatnicom 250 - stvarno 96,19 kn; račun br. 133 na 560,98 kn od 17.09.1997. s isplatnicom 274 - stvarno 60,98 kn; prodavaonica 106, račun br. 9945 na 378,50 kn od 30.10.1997. s isplatnicom 326 - stvarno 78,50 kn; račun br. 9974 na 592,47 kn od 12.12.1997. s isplatnicom 383 - stvarno 92,47 kn;“

Nakon tako izvršene izmjene činjeničnog opisa ovog kaznenog djela i nadalje pravna oznaka ovog kaznenog djela i zakonski naziv ostali su neizmijenjeni obzirom da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu tijekom kojega je optuženik sa više radnji počinio više istovrsnih kaznenih djela, a koje se imaju smatrati u smislu čl. 61. Kaznenog zakona jednim kaznenim djelom iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona. Na taj način samo je smanjena kriminalna količina za koju je optuženik proglašen krivim.

U odnosu na odbijenu žalbu optuženika

Uvodno valja istaći da nije u pravu optuženik da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka u odnosu na kaznena djela pod toč. 1., 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, a koju bitnu povredu nalazi u neusuglašenosti djela činjenično opisanog kako je on naveden u izreci prvostupanjske presude sa opisom kako je on naveden u pisanom otpravku prvostupanjske presude. Taj dio prvostupanjski sud je ispravio uvodno navedenim rješenjem kojim je ispravljena presuda Županijskog suda u Varaždinu u dijelu koji se odnosi na nepreciznosti u pisanju kako u izreci pisanog otpravka pobijane presude tako i greške u pisanju sadržane u obrazloženju pisanog otpravka presude.

Također, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud svoju presudu temeljio na odveć formalnom načinu promatranja cjelokupnog događaja za koji je optuženik proglašen krivim.

Prvostupanjski sud je ispravno ocijenio sve izvedene dokaze i zatim im dao odgovarajuće ispravno tumačenje. Nije razumljivo što bi to značilo formalističko postupanje od strane prvostupanjskog suda.Ovo tim više ima li se u vidu da su kaznena djela počinjena u vremenu nekoliko godina nakon dovršetka Domovinskog rata kada je Republike Hrvatska bila potpuno i jasno ustrojena sa svim segmentima vlasti pa između ostalog i u dijelu Službe za zaštitu ustavnog poretka kojoj službi u centru u V. je bio na čelu optuženik. I ta služba kao i sve ostale službe u okvirima Republike Hrvatske dužne su postupati, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, po odredbama financijskog poslovanja sa mogućnošću nadzora i kontrole istog. Prvostupanjski sud ispravno uočava i zaključuje o dva načina financiranja ove službe - jedan kroz tzv. porto blagajnu, a drugi kroz tzv. specijalnu blagajnu. I u tom dijelu prvostupanjski sud jasno obrazlaže koji troškovi su na koji način mogli biti činjeni, a svi troškovi koji su učinjeni kroz tzv. porto blagajnu da su morali biti evidentirani, dostupni, vidljivi te kao takvi podložni svakolikoj kontroli. Stoga nije u pravu optuženik da je cjelokupnu problematiku u odnosu na ovaj kazneni postupak prvostupanjski sud promatrao odveć formalno.

I Kž 918/07-5

Također, nije u pravu optuženi kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno zbog toga što se osuđujuća presuda u odnosu na kaznena djela pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude prvenstveno temelji na iskazu svjedokinje G. A., za koju svjedokinju optuženik tvrdi da joj je sud neopravdano poklonio vjeru.

U tome dijelu optuženik u žalbi ponavlja navode svoje obrane prebacujući odgovornost za vlastita činjenja kako ih je utvrdio prvostupanjski sud upravo na svjedokinju G. A.O. svjedokinja, u ranijem postupku optuženica koja je proglašena krivom, ispitana je tijekom glavne rasprave u svojstvu svjedoka kojom prilikom je vrlo detaljno i okolnosno opisala svoj rad zajedno sa optuženim J. K.. Njen svjedočki iskaz sud je usporedio sa preostalim izvedenim dokazima i to prvenstveno sa provedenim grafološkim vještačenjem, a zatim i sa iskazima drugih svjedoka – M. H., te je nakon toga izvršio analizu njenog iskaza i potpuno opravdano, i prema mišljenju Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, prihvatio ga kao istinit i točan.

Ispravno zaključuje prvostupanjski sud da bi bilo krajnje životno nelogično i neuvjerljivo da optuženik poduzima radnje ovjeravanjem neistinitog sadržaja u računima kako su oni navedeni u toč. 2. izreke prvostupanjske presude, a da mu nije poznato da su podaci koji ovjerava neistiniti, a kako je sve to prikazala upravo svjedokinja G. A.. U točnost njenih tvrdnji kao svjedoka u potpunosti se uklapa iskaz svjedoka M. H. koji je detaljno opisao kako je optuženiku jednom prilikom donio prazne blankete računa, a koji računi su se kasnije pojavili u dokumentaciji kao jedan od načina pravdanja utroška sredstava iz tzv. porto blagajne. Upravo u tome dijelu točnim se ukazuje iskaz svjedokinje G. A. o tome da se krivotvorenjem računa na način da je optuženik svojim potpisom odobravao isplatu novca vršilo pokrivanje u knjigovodstvenoj formi ranije nastalog manjka, a koji manjak je nastao upravo na način kako je to svjedokinja G. A. opisala tj. na način da je ona optuženiku davala gotov novac iz blagajne bez da je za to postojala bilo kakova prateća dokumentacija.

cima suda u odnosu na

Neopravdano optuženik u svojoj žalbi polemizira i sa zaključ

iskaz svjedoka M. H. navodeći da ga on kao optuženik „ne prihvaća kao istinit i vjerodostojan“. Posve je normalno da optuženik polemizira sa ovakvim iskazom kada poriče počinjenje kaznenog djela, jer i taj iskaz ukazuje na točnost iskaza svjedokinje G. A., na kojem iskazu se u pretežitom dijelu temelji utvrđenje suda o počinjenju kaznenih djela od strane samog optuženika. Navod da ovaj svjedok (M. H.) nije iskazivao od koga bi dobio kovertu sa bianco računima ne dovodi u sumnju samu vjerodostojnost njegovog iskaza. On je jasno naveo u kojoj tvrtki je bio, gdje mu je predana koverta, kome je predao tu kovertu (optuženiku), te koji je bio sadržaj te koverte (blanketi računa). Ove okolnosti su dostatne za iskaz kako ga je davao svjedok M. H., a polemiziranje optuženika sa istim u dijelu što ovaj svjedok nije iskazivao i o nekim daljnjim i dodatnim okolnostima ne dovode u sumnju njegovu istinitost.

Suprotno tvrdnjama žalbe optuženika koji poriče kaznena djela, o tome da je knjigovodstvena dokumentacija kojom je ovjeravana isplata vršena samo u cilju prikrivanja ranije stvorenog manjka, a koji manjak je stvoren na način kako je to opisala svjedokinja Gordana A. ukazuju i iskazi svjedoka i Z. S. i I. C.. S. S. iskazao je kako se sjeća da je potpisivao nepopunjene kako putne naloge tako i isplatnice. Također i svjedok I. C. navodi kako je od njega traženo da osim isprintanog računa iz kase preda i prvi blok računa, a sam je

I Kž 918/07-5

naveo kako nikada nije dobio primjerak isplatnica. Svjedok H. također u svom iskazu je naveo kako ga je svjedokinja G. A. jednom prilikom obavijestila o manjku u blagajni koji ona pokriva tako što je na osnovu nekoliko računa napravila isplatnice na odgovarajuće iznose te napisala da je on podigao taj novac, a koje račune i isplatnice on niti je vidio, niti je novac preuzeo.

Upravo iz iskaza ovih svjedoka ukazuje se istinitim i točnim iskaz svjedokinje G. A.koja je opisala na koji je način nastao manjak u blagajni te na koji način je nakon toga taj manjak knjigovodstveno „zatvaran“.

Neosnovano polemizira žalba optuženika sa zaključcima prvostupanjskog suda u odnosu na tvrdnje svjedoka da li su oni primili ili nisu primili isplate po ovim isplatnicama. Naime, i sam prvostupanjski sud opravdano prihvaćajući kao istinit i točan iskaz svjedokinje A. vrlo decidirano i određeno je naznačio da je dokumentacija koja je bila krivotvorena tzv. intelektualnim falsifikatom tj. na način da je optuženik ovjerio sadržaj za koji je znao da je neistinit, služila ne stvarnim isplatama već pokrivanju ranije nastalog manjka, za koji manjak se ponovno ističe ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda da je isti nastao prisvajanjem na način kako je to utvrđeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

Potpuno neosnovano polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda optuženik u svojoj žalbi kada navodi da je financijska dokumentacija bila dostavljana u centralu u Z., a kojom prilikom nije utvrđen nikakav nedostatak u ovoj dokumentaciji, te da problemi u radu blagajne nisu uočeni niti provođenjem redovnih kontrola, pa slijedom istoga pogrešno navodi da bi bio krivi zaključak prvostupanjskog suda da on iz razlike stvarnih računa koji su glasili na znatno manje iznose i ovih fiktivnih računa koji glase na znatno više iznose je znao da su ovi drugi računi prepravljani.

Ponovno valja istaći da u svim kontrolama od strane trećih koje su vršene, vrši se samo provjera da li je svaki račun popraćen i odgovarajućim isplatnicama i da li isplatnice čuna ne provjerava niti centrala u Z., a imaju svoju osnovu u stvarnim računima. Sadržaj tih ra

niti financijska kontrola kada kontrolira poslovanje. Takovu kontrolu, kontrolu visine utroška sredstava, a time i racionalnosti potrošnje sredstava provodi čelna osoba koja brine o stanju financija i odobrava isplate računa, a to je u Centru V. bio upravo optuženik. Prema tome, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je optuženik kao odgovorna osoba u Centru V. S. za zaštitu ustavnog poretka, koja je odobravala isplatu svih računa imao i pregled nad stvarnim troškovima koji se čine, pa je neuvjerljiva njegova obrana da ne bi uočio znatno povišenje računa, koje u pojedinim slučajevima seže do povišenja i u iznosu od 7.000,00 kn. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je u tom dijelu obrana optuženika neuvjerljiva te da je isti i samo letimičnim pregledom iznosa računa čije isplate odobrava odmah mogao vidjeti ukoliko bi se radilo o iznosima koji su neopravdano uvećani. Upravo zato opravdano prvostupanjski sud ne prihvaća njegovu obranu da on takva prepravljanja računa nije mogao uočiti.

Nastavno na ovakav zaključak ispravno zaključuje prvostupanjski sud da bi krajnje nelogično bilo da optuženik koji po ispravnom utvrđenju prvostupanjskog suda objektivno poduzimao inkriminirane radnje kao što je npr. ona vezane uz račune A. (pribavljanje praznih blanketa računa i zatim popunjavanje istih neistinitim sadržajem), a da bi to činio radi prikrivanja manjka koji stvara G. A.. Nasuprot tome, ispravan je zaključak prvostupanjskog

I Kž 918/07-5

suda da se takovim ovjeravanjem neistinitih računa u dogovoru sa G. A., kako je to ona i sama opisala vršilo tzv. „knjigovodstveno zatvaranje“ manjka koji je nastao uzimanjem gotovog novca od strane optuženika iz blagajne koji mu je donosila svjedokinja A., a koji novac je on prisvajao za sebe u iznosu naznačenom u točki I izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na kazneno djelo opisano u toč. 4. izreke prvostupanjske presude nije u pravu optuženik kada ponavlja i u samoj žalbi da bi njegovo postupanje bilo učinjeno po nalogu i uputi pretpostavljenog – načelnika sektora naoružanja MUP-a RH D. R., zbog čega dopis kako ga je sastavio sa neistinitim sadržajem ne bi predstavljao počinjenje kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona.

Naime, sam optuženik priznaje da je sadržaj ovog dopisa o tome da je oružje bilo izgubljeno tijekom rata neistinit, a tijekom postupka iznosio je svoju obranu da je takav sadržaj napisao po uputi sada preminulog D. R.. Takova okolnost nije opravdavajuća za optuženika obzirom da je isti bio svjestan netočnosti ovih podataka kao i činjenice da nikada nije donesena valjana odluka da bi mu ovo oružje bilo darovano, a što je moglo predstavljati jedini osnov za zadržavanje spornog oružja. Prema tome, u tome dijelu nesporno su ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona za koje je optuženik proglašen krivim, a nije u pravu sa svojom žalbom kada tvrdi da bi navodni nalog njemu pretpostavljenog, oduzimao njegovoj radnji element protupravnosti.

Stoga je žalbu optuženika valjalo odbiti i u tome dijelu.

U odnosu na odluku o kazni i imovinskopravnom zahtjevu

Pobijanu presudu sud je ispitao u pogledu odluke o kaznenoj sankciji kako povodom žalbe optuženika tako i obzirom na djelomično ukinuti i preinačeni dio.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti. Prvostupanjski sud ispravno je utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kako pojedinačne tako i jedinstvene kazne te zatim izvršio i njihovo valjano vrednovanje. Upravo zbog toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je utvrđene kazne po prvostupanjskom sudu u odnosu na kaznena djela iz čl. 337. st. 4. kako je ono opisano u toč. 1. izreke prvostupanjske presude, te kazne za kaznena djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona kako su ona opisana u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude. Na ovako prihvaćanje kazni nije bilo od utjecaja niti izmjena činjeničnog opisa u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 2. prvostupanjske presude, kako je to učinjeno toč. II. izreke ove odluke. Iako je smanjena kriminalna količina u postupanju optuženika u odnosu na ovo kazneno djelo, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerena je, te i ovaj sud smatra odgovarajućom mjerom kazne u odnosu na preostali dio utvrđene kriminalne količine za koje je optuženik proglašen krivim.

Međutim, prilikom donošenja odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, a kako je ukinut dio presude u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 4., opisano u toč. 3. izreke prvostupanjske presude Vrhovni sud Republike Hrvatske izvršio je ponovno vrednovanje svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti u odnosu na kaznena djela iz toč. 1., 2. i 4. izreke prvostupanjske presude. U odnosu na kazne kako su utvrđene pobijanom presudom i prihvaćene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjenom odredaba iz čl. 60. st. 1.

I Kž 918/07-5

i 2. toč. c Kaznenog zakona, Vrhovni sud Republike Hrvatske optuženika je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca smatrajući da je takova kazna primjerena težini kaznenih djela koje optuženik počinio i njega kao počinitelja ovih kaznenih djela, a sve vodeći računa o radnjama za koje je optuženik proglašen krivim. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja smatra da je ovakva kazna odgovarajuća svim utvrđenim kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima te osobi samog optuženika kao počinitelja ovih kaznenih djela.

U odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev Republike Hrvatske

Kako je pobijana presuda ukinuta u toč. 3. za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, kojim kaznenim djelom je optuženiku bilo utvrđeno da je pribavio i prisvojio imovinsku korist u ukupnom iznosu od 54.500,00 kn, to je preinačena i odluka u pogledu imovinskopravnog zahtjeva na način da je iznos na koji je optuženik obavezan da ga je dužan platiti Republici Hrvatskoj smanjen za iznos pribavljene koristi kaznenim djelom za koje je prvostupanjska presuda ukinuta. Tako sada novi iznos na koji je optuženik obavezan na dužnost plaćanja iznosi 97.838,50 kn., koji iznos je odgovarajući pribavljenoj imovinskoj koristi počinjenjem kaznenog djela iz toč. 1. prvostupanjske presude.

Slijedom izloženog, a uz primjenu odredbi iz čl. 387., čl. 388. st. 1. i čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku valjalo je riješiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 15. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Ranko Marijan, v. r.