Revr-1372/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1372/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica J. K. G., dipl. pravnica, protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., Regionalno područje J., S., OIB: ..., koga zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-241/15-2 od 28. travnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-595/14 od 19. lipnja 2015., u sjednici održanoj 4. travnja 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nije dopuštena te da radni odnos tužitelju nije prestao, vraćanje na rad na odgovarajuće poslove u Regionalnom području j. i naknadu parničnog troška (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn (toč. II izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijan presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu kao i presudu prvostupanjskog suda te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizijski navodi nisu osnovani te predlaže odbiti reviziju uz naknadu troška sastava revizije.

Revizija nije osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Budući da tužitelj u reviziji određeno ne navodi niti obrazlaže koje bitne povrede odredaba parničnog postupka su u pobijanoj presudi počinjene, to u skladu sa čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj prigovor nije uzet u obzir.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu, uz vraćanje na rad i isplatu naknade plaće.

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj koji ima SSS radio kod tuženika na radnom mjestu školsko isljedni radnik T. Glavne poslovnice H. C. S. i da nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata,

- da je tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem,

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu uz obrazloženje da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ukinuto njegovo radno mjesto i da ne postoji radno mjesto na koje ga je tuženik mogao rasporediti,

- da je kod tuženika od 2008. zabilježeno kontinuirano bitno smanjenje poslova i ostvarenje manjeg prijevoza u tonama u odnosu na 2007. od kad tuženik egzistira kao samostalno društvo što je dovelo do gubitka u poslovanju i tehnološkog viška radnika,

- da je radno mjesto tužitelja ukinuto Pravilnikom o organizaciji poslodavca kojim je izmijenjena sistematizacija jer je prestala potreba a da pri tom nije postojalo slobodno radno mjesto na koje bi se mogao rasporediti poštujući kriterije iz članka 73. Kolektivni ugovor H. C. d.o.o.,

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su zaključili da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena jer su se ostvarile pretpostavke iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR).

Tužitelj u reviziji navodi da sud drugog stupnja nije u cijelosti odgovorio na žalbene navode, zatim da je pogrešan zaključak suda da nije naveo razloge koji su neopravdano u odnosu na njega, pri čemu ne navodi i ne obrazlaže razloge u tom smislu (pozivanje tužitelja da se pročita njegov podnesak od 3. veljače 2015. kao i sadržaj žalbe, ne predstavlja iznošenje razloga u reviziji). Stoga u skladu sa čl. 386. ZPP-a ovi razlozi nisu ni uzeti u obzir. Tužitelj u reviziji neosnovano prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu čl. 73. KU jer je sud pravilno primijenio navedenu odredbu tumačeći da je višak onaj radnik koji nakon ispunjavanja uvjeta pod toč. 1.-3. (ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu, ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu te zadovoljavanje radnih obveza i uvjeta iz sistematizacije) nema status hrvatskog branitelja (toč. 5.).

Navedeno pravno shvaćanje u skladu je sa pravim shvaćanjem ovog suda već izraženog u odluci Revr-472/16 od 5. travnja 2016.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna radi vođenja ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 4. travnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.