I Kž-877/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 877/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Lidije Grubić- Radaković, mr. sc. Branka Brkića i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97., i 27/98. u daljnjem tekstu Kaznenog zakona), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-261/02 od 26. svibnja 2004. godine, u sjednici održanoj dana 28. studenog 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, nakon postupka provedenog u odsutnosti optuženika koji nikada nije iznio svoju obranu, oslobođen je optužbe optuženi M. S., temeljem čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, da bi počinio kazneno djelo iz čl. 90. Kaznenog zakona. Oštećeni S. M. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, temeljem čl. 132. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, upućen je da ga ostvaruje u redovnom parničnom postupku, dok je u odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno da isti, temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98. – ispravak, 58/99., 112/99. i 58/02., 143/02. – ispravak i u daljnjem tekstu Zakona o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

I Kž 877/04-3

Žalba državnog odvjetnika je osnovana

Opravdano ističe državni odvjetnik da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno. Prvostupanjski sud je svoje zaključke utemeljio na iskazima svjedoka prvenstveno pripadnika skupine kojoj je pripadao i sam optuženik, a dijelom i na iskazima svjedoka skupine kojoj je pripadao pokojni R. M.. Međutim, prvostupanjski sud nije dovoljno pažnje posvetio iskazima neutralnih svjedoka H. B., M. T. i K. M. te nije doveo u vezu ove iskaze sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka da je smrtonosni hitac u glavu oštećenika, nakon prethodnog pogađanja u koljeno oštećenika, ispaljen iz neposredne blizine ili čak prislonjenih usta cijevi na glavu oštećenika. Upravo ovu okolnost prvostupanjski sud ne dovodi u vezu sa iskazima svjedoka koji su opisivali napad pokojnog R. M. na optuženika i način njegovog branjenja, odnosno sa iskazom nezainteresiranog svjedoka M. T. kojemu pokojni R. M. pada na leđa nakon što je pogođen, a u trenutku kada ovaj svjedok, kako je sam iskazao, pokušava ući u automobil.

Ovakvu dinamiku događaja nužno je dovesti u vezu i sa tragovima na stražnjem vjetrobranskom staklu automobila Golf, odnosno sa tragovima kose pronađene na vratima prtljažnika tog automobila. Upravo ovi tragovi moguće drugačije pozicioniraju sudionike sukoba nego li to prikazuju svjedoci na čijim iskazima prvostupanjski sud temelji svoja utvrđenja, a o kojim utvrđenjima, kako to za sada opravdano problematizira i državni odvjetnik, sud nije vodio dovoljno računa kada je donosio probijanu presudu. Pri tome prvostupanjski sud sa nedovoljno pažnje cijeni i okolnosti razmjernosti eventualnog napada sa intenzitetom obrane (pucanje drugog projektila upravo u glavu i to na način da su usta cijevi prislonjena uz kožu glave). O svim ovim okolnostima prvostupanjski sud je bio dužan voditi više računa u utvrđivanju činjenica, osobito kada se iskazi svih ispitanih svjedoka ne poklapaju u potpunosti odnosno ne nadovezuju kao logična cjelina zajedno sa ostalim provedenim dokazima i objektivno fiksiranim tragovima. Ovo sve tim više, što je kazneni postupak proveden u odsutnosti optuženika koji nikada nije iznio svoju obranu, odnosno prikazao slijed događanja i njegovo postupanje.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika valjalo prihvatiti i temeljem čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i nove i zatim savjesnom analizom svakog dokaza posebno te dovodeći ih u međusobnu vezu kako je to istaknuto u ovoj odluci, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će valjano i potpuno obrazložiti.

U Zagrebu, 28. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.