I Kž-833/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P. M., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 30. kolovoza 2010. god. br. K.20/10, u sjednici održanoj 18. studenog 2010. god., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Mirte Kuharić,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-833/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 75. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja traje do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 833/10-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P. M., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 30. kolovoza 2010. god. br. K.20/10, u sjednici održanoj 18. studenog 2010. god., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Mirte Kuharić,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se djelomično žalba opt. I. P. M., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. I. P. M. za kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 11. srpnja 2010. god. pa dalje.
II. U ostalom dijelu žalba opt. I. P. M. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku proglašen je krivim opt. I. P. M., zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ, te je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
čenu kaznu uračunato vrijeme
Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izre
provedeno u pritvoru od 11. srpnja 2010. god., pa dalje.
Temeljem čl. 75. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja traje do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
I Kž 833/10-4
Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen nadoknade troška kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Protiv te presude žali se optuženik osobno i putem branitelja N. K. I., odvjetnika iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinači i optuženika oslobodi od optužbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Postupajući u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa dostavio je pismeno mišljenje od 11. listopada 2010. god. br. KŽ-DO-1699/10, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovna i potvrdi prvostupanjska presuda.
Žalba nije osnovana.
Premda žalitelj u svojoj žalbi ne navodi koja je postupovna povreda počinjena iz sadržaja žalbe može se zaključiti da smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama u presudi nejasni, jer smatra da prvostupanjski sud nije mogao zaključivati o kaznenoj odgovornosti optuženika samo na osnovu iskaza oštećene, kao i o ubrojivosti optuženika s obzirom na činjenicu da je konstatirano da boluje od kronične duševne bolesti shizoafektivnog poremećaja.
Ove žalbene navode žalitelj povezuje i s povredom kaznenog zakona kao i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a što je rezultiralo i povredom zakona jer se za optuženog trebao primijeniti Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama .
Suprotno tvrdnjama podnesene žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da je prvostupanjski sud na temelju ispravno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak i o tome dao potpuno jasne razloge o odlučnim činjenicama da je opt. I. P. M. ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ, te isto valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pogrešno žalitelj smatra da postojanje kod optuženog kronične duševne bolesti shizoafektivnog poremećaja stvara njegovu neubrojivost, s obzirom da je provedenim vještačenjem vještaka psihijatra dr. N. G. utvrđeno da iako optuženik boluje od shizoafektivnog poremećaja isti je u vrijeme izvršenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u značajnoj mjeri, a time i ima kaznenu odgovornost kako ju je utvrdio prvostupanjski sud. S obzirom na izloženo, nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka kao se to ističe iz sadržaja žalbe, niti je ovaj drugostupanjski sud našao da bi bila počinjena koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
I Kž 833/10-4
Neosnovano optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer iz obrazloženja njegove žalbe proističe da u tom dijelu pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo silovanja, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.
Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno, i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice, te u svezi s tim ispravno primijenio zakon.
Optuženik u svojoj žalbi ne iznosi ništa novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao nego se na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala, ponavlja obrana optuženika polemizira s razlozima pobijane presude, pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, dok se nepotpuno činjenično stanje u žalbi ističe samo paušalno bez određenih navoda.
Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, osobito prihvaćajući iskaz svjedoka oštećene I. P. M. supruge optuženog, koja je iskazivala vrlo određeno i uvjerljivo, ispravno utvrdio da je optuženik kritičnog događaja unatoč opiranju oštećene silom zavukao ruku u njezinu vaginu, a nakon toga i nasilno izvršio uguravanje svog spolovila u usta oštećene, pa takovo ponašanje optuženika, sadrži bitnu oznaku spolnog odnošaja, a navedene penetracije u cilju zadovoljenja spolnog nagona su radnje izjednačene s spolnim odnošajem.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Suprotno tome, žalba optuženika zbog odluke so kazni je osnovana.
Naime, olakotne okolnosti, koje je ispravno prvostupanjski sud utvrdio, a koje se ogledaju u dosadašnjoj neosuđivanosti, znatnije smanjene ubrojivosti, iskazanim žaljenjem u osobnoj žalbi optuženika, te činjenici da je otac malodobnog djeteta, po stanovištu ovog drugostupanjskog suda u svom zbiru predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje u smislu čl. 57. st. 4. toč. c. KZ opravdavaju sudsko ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma za navedeno kazneno djelo, te je bilo mjesta i blažem kažnjavanju optuženika od izrečene kazne po prvostupanjskom sudu.
Stoga je prihvaćanjem ovih olakotnih okolnosti za optuženika izrečena mu kazna zatvora u trajanju do jedne godine i šest mjeseci, za koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, drži da će u cijelosti se s njom ostvariti zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, koje će polučiti svrhe individualne i generalne prevencije ali i održavati načelo pravednosti kažnjavanja.
Ispravno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima kaznenog postupka kao i sigurnosnoj mjeri iz čl. 75. KZ, koja je i donesena u skladu s psihijatrijskim nalazom i mišljenjem jer je optuženik djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, te postojanja opasnosti da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela.
I Kž 833/10-4
Slijedom svega iznesenog, s obzirom da ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni povreda zakona na štetu optuženika, trebalo je na temelju čl. 387. te čl. 390. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. studenog 2010. god.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.