I Kž-131/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 131/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajevića i Milana Petranovića, kao članova vijeća i stručnog suradnika Rajke Tomerlin-Almer, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J.D.T. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 3. veljače 1993.g. K 213/92, u sjednici održanoj 16. ožujka 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba javnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda temeljem odredbe čl. 279. st. 3. ZKP odlučio je da se iz spisa izdvoji zapisnik o obrani optuženog J.D.T. od 2. veljače 1992.g., 27. veljače 1992.g. i 12. ožujka 1992.g.

Protiv toga rješenja žali se javni tužitelj zbog toga što je izdvojen zapisnik o ispitivanju optuženika od 2. veljače 1992.g. i tvrdi da za to nije bilo zakonske osnove jer je ispitivanje provedeno zbog osnovane sumnje da je optuženik počinio krivično djelo iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. OKZRH, za koje djelo obrana nije obavezna, a i pritvor je tada bio određen temeljem odredbe čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se ne izdvoji zapisnik od 2. veljače 1992.g.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da nije bilo osnova za izdvajanje zapisnika od 2. veljače 1992.g. Naime, prije ispitivanja okrivljenika istražni sudac je predočio okrivljeniku poseban izvještaj Policijske uprave Zagreb br. 511-18-12/4-24-K-257/92 od 1. veljače 1992.g. iz kojeg proizlazi na nesumnjiv način koje radnje izvršenja djela se stavljaju na teret okrivljeniku. U odnosu na taj izvještaj okrivljenik je i dao svoju obranu. Već površnim čitanjem navedenog izvještaja može se zaključiti, neovisno od pravne kvalifikacije djela koje

I Kž 131/93

je u krivičnoj prijavi naznačena od strane policijske uprave, zbog čega se tereti okrivljenik, pa ta pravna kvalifikacija s obzirom na sadržaj izvještaja, nikako ne može biti osnova za utvrđenje da je ispitivanje provedeno u skladu s odredbama ZKP. Istražni sudac mora, neovisno od označene pravne kvalifikacije, prije početka ispitivanja okrivljenika, iz činjeničnog opisa djela (osnovane sumnje) zaključiti da li se može raditi o djelu za koje je obrana obavezna, bez obzira što je okrivljenik predveden sa pravnom kvalifikacijom djela (čl. 35. st. 1. KZRH) za koju nije obrana obavezna. Ukoliko je obrana obavezna prema činjeničnom opisu djela postupiti će u skladu s odredbom čl. 70. st. 1. odnosno čl. 193. ZKP. U suprotnom, kada bi se cijenila u pogledu ostvarenja toga prava optuženika samo pravna kvalifikacija kako je označena od policijske uprave, postojala bi mogućnost da se to pravo okrivljenika zaobiđe.

Kako istražni sudac nije postupio na način na koji je bio dužan postupiti, te ispitao okrivljenika bez prisustva branitelja, pravilno je prvostepeni sud učinio kada je temeljem čl. 279. st. 3. ZKP iz krivičnog predmeta izdvojio zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 2. veljače 1992.g. (list 90-92 spisa).

Zbog navedenog odlučeno je temeljem čl. 397. st. 3. ZKP kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. ožujka 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rajka Tomerlin-Almer, v.r.

Milan Gudelj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

/Vladimir

Vuletin/