Rev-1188/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1188/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužiteljice E. Ž. (G.) iz Z., zastupane po punomoćniku F. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu F. K., A. V. i p. iz Z., protiv I. tuženice B. K. iz P., i II. tuženice N. H. iz P., obje zastupane po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti upisa i izvanknjižnog stjecatelja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1283/09-2 od 10. lipnja 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2034/06 od 9. travnja 2009., 12. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno da se „tužba u ovoj pravnoj stvari odbacuje“, dok je tužiteljici naloženo da na ime parničnog troška isplati tuženicama 6.825,00 kn

Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog je tužiteljice da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženice nisu odgovorile na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koju odredbu u ovom slučaju treba primijeniti u smislu odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 10. lipnja 2009., dakle nakon što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 - dalje: ZID ZPP-a, koji je na snagu stupio 1. listopada 2008.), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a.

Tužiteljica je postavila dva tužbena zahtijeva: (1.) na utvrđenje da je upis tuženica u zemljišnim knjigama nezakonit i (2.) na utvrđenje da je neposredno po samom zakonu postala izvanknjižni stjecatelj prava vlasništva prijepornih nekretnina.

Obzirom da se nijedan od tih tužbenih zahtjeva ne odnosi na novčanu svotu, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi: u konkretnom slučaju na 110.000,00 kn. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, a kada je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, u slučaju kada zahtjevi iz tužbe proizlaze iz raznih osnova, ili kada pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Obzirom da svaki od u ovome predmetu postavljenih zahtijeva proizlazi iz druge (različite) osnove, za dopuštenost revizije je prema toj odredbi mjerodavna vrijednost predmeta spora po svakom od navedenih zahtjeva pojedinačno (110.000,00:2).

U predmetu je (pored navedenog) na strani tuženica riječ i o subjektivnoj kumulaciji, odnosno o običnom suparničarstvu: tužiteljica je mogla samostalno istaći svoje zahtjeve prema svakoj tuženici pojedinačno i sud je mogao donijeti odvojene odluke za svaku od njih, pa se u smislu navedene odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora (budući se ne može utvrđivati zbrajanjem zahtjeva) ovdje određuje i prema vrijednosti zahtjeva za svaku tuženicu pojedinačno, odnosno dijeljenjem vrijednosti predmeta spora i s brojem tuženica.

Kako tako utvrđena vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki zahtjev pojedinačno - pa čak i prema svakoj tuženici pojedinačno ne prelazi 100.000,00 kuna (110.000,00:4), to revizija tužiteljice ne bi bila dopuštena protiv presude o izloženim zahtjevima pa nije dopuštena niti protiv osporenog rješenja prema vrijednosnom kriteriju sada propisanom za njezinu dopuštenost - a ne bi bila dopuštena niti prema vrijednosnom kriteriju važećem u vrijeme podnošenja tužbe.

Sukladno tome, budući da podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije po vrijednosnom kriteriju - jer vrijednost predmeta spora po niti jednom zahtjevu iz revizijom pobijane odluke i protiv svake tuženice pojedinačno ne prelazi 100.000,00 kn, a ne radi se o izvanrednoj reviziji koja bi bila podnijeta u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valjalo ju je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 12. lipnja 2012.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.