I Kž-962/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-962/1990-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Mikor Milivoja i Vekić Miroslave kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. D. Lj. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZJ odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Sisku od 30. listopada 1990. K-22/90-9, u sjednici održanoj 21. svibnja 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Papac Baldu,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. D. Lj. kao neosnovana i potvrđuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e :

Okružni sud u Sisku presudom od 30. listopada 1990. br. K-22/90-9; oglasio je krivim opt. D. Lj., zbog kriv. djela iz čl. 35. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH) u vezi s čl. 19. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), pobliže opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 35. st. 1. KZH, uz primjenu čl. 42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZJ, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Po čl. 50. st. 1. KZJ, optuženiku je u kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. lipnja 1989. godine do 4. srpnja 1989. godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik D. Lj., po branitelju G. I., odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači, i optuženika oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužitelj Hrvatske, postupajući po odredbi iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom

I Kž 962/1990-3 postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalba optuženika D. Lj. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Žalba je neosnovana.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je nekritički ocijenio iskaz ošt. D. S. i svjedoka D. M. i M. M., a osim toga, prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao obranu optuženika prema kojo je on, nanio povredu oštećeniku u situaciji nužne obrane, a ne kako to utvrđuje prvostepeni sud.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, jer iz iskaza ošt. D. S., kao i iz iskaza svjedoka D. M. supruge oštećenika, proizlazi da nakon svađe između optuženika i oštećenika, oštećenik D. S., nije fizički napao optuženika, a to znači, da oštećenik nije bio napadač, pa se optuženik D. Lj. nije imao od čega braniti, a samim time nije se ni nalazio u situaciji nužne obrane.

Kako postupanje optuženika detaljno opisuju i oštećenik i navedeni svjedoci, te kako vještak sudske medicine dr K. S. svojim nalazima potvrđuje nastanak svih tjelesnih povreda, opisanih u izreci pobijane presude, prvostepeni sud je s razlogom otklonio obranu optuženika D. Lj., i time ni na koji način nije pogrešno utvrdio činjenično stanje - kako to ističe žalitelj u žalbi.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud povrijedio krivični zakon na njegovu štetu jer je istog oglasio krivim zbog kriv. djela koje po zakonu nije krivično djelo jer je učinjeno u situaciji tzv. nužne obrane (čl. 365. toč. 1. ZKP).

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije povrijedio krivični zakon na njegovu štetu jer je dao valjane razloge zašto smatra da opt. D. Lj. nije postupao u nužnoj obrani, koje razloge prihvaća i ovaj drugostepeni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji (čl. 379. ZKP), ovaj drugostepeni sud preispitao je po službenoj dužnosti i odluku o krivičnoj sankciji te našao da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku D. Lj. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 41. KZJ, te će se i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ - kako to ističe i prvostepeni sud.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu

I Kž 962/1990-3

odredbe iz čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, a temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 21. svibnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.