I Kr-166/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 166/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Z. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 215. a) KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Slatini, Stalne služba u Orahovici od 18. veljače 2010. broj K-21/08 (Kv-25/09-12), u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Z. Z. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slatini od 19. lipnja 2008. broj K-21/08-16, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Virovitici od 13. studenog 2008. broj Kž-232/08-3, Z. Z. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 215. a) KZ.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem moli i odgodu izvršavanja kazne zatvora navodeći da ima sedmero djece za koje skrbi, obitelj je lošeg materijalnog stanja, uzdržava se od socijalne pomoći, redovito je odlazio na liječenje od ovisnosti od alkohola do započinjanja sezonskih radova, no njegova žena vodi brigu da svakodnevno uzima propisanu terapiju. Kako je obitelj brojna (devet članova) i ima velike troškove za hranu i režije nužna im je njegova pomoć. Smatra da su se ispunili uvjeti da mu se kazna izvanredno ublaži i zamijeni društveno korisnim radom u socijalnoj ustanovi ili humanitarnoj organizaciji na području Grada S..

Dostavljajući ovom sudu spis u smislu čl. 416. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku; ZKP) Općinski sud u Slatini predlaže da se zahtjev odbije, a jednako predlažu Općinsko državno odvjetništvo u Slatini te Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 166/10-3

Prema odredbi čl. 414. ZKP ublažavanje pravomoćne izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Iz spisa proizlazi da je osuđeniku kod odmjeravanja vrste i mjere kazne olakotnim cijenjeno da je otac devetoro djece, učešće u Domovinskom ratu te loše materijalne prilike, dok je otegotnim vrednovana višekratna osuđivanost, time da je terećeno djelo počinjeno za vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude za isto kazneno djelo.

Prema tome, sve okolnosti na koje se osuđenik poziva u zahtjevu, obiteljske prilike, roditeljstvo te teško materijalno stanje bile su poznate i cijenjene su olakotnim kod izricanja presude. Nadalje, prema izvješću Centra za socijalnu skrb S. razvidno je da su djeca osuđenika uključena u obrazovni program, a da su zbog propusta roditelja u njihovom zbrinjavanju i zanemarivanju osuđeniku i njegovoj ženi izrečene mjere nadzora nad izvršavanjem sadržaja roditeljske skrbi. Obitelj osuđenika živi u kući koja je opremljena svim potrebnim namještajem i kućanskim aparatima, prima stalnu pomoć Centra za socijalnu skrb oko 3.900,00 kn mjesečno, pomoć u ogrjevu, hrani, namještaju, odjeći, za školske udžbenike, po potrebi jednokratnu pomoć kada to zatraži te primaju dječji doplatak 2.900,00 kn mjesečno. Kako su teške materijalne prilike obitelji bile poznate i cijenjene kod izricanja presude, a odlazak osuđenika na izdržavanje kazne zatvora po prirodi stvari dovodi do nemogućnosti financijske potpore obitelji proizlazi da se u ovom slučaju nisu stekli uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, dok odlučivanje o odgodi izvršavanja kazne zatvora nije u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Slijedom iznesenog trebalo je, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, zahtjev odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.