Revt-223/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-223/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednik vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. iz R., protiv tuženika G. , u stečaju, iz R., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 18. lipnja 2002. godine broj Pž-2162/02 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 29. siječnja 2002. godine broj P-2065/01, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbija se zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o trajnom prestanku potrebe za njenim radom od 23. travnja 1993. godine kao i sa zahtjevom da se utvrdi kako je radni odnos tužiteljice prestao kod tuženika 10. prosinca 1995. godine.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijan presuda preinači odnosno podredno da se ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Odlukom tuženika od 23. travnja 1993. godine tužiteljici je prestao radni odnos, po isteku otkaznog roka od šest mjeseci, zbog trajnog prestanka potrebe za njenim radom.

U dokaznom postupku je utvrđeno da je tuženik Pravilnikom od 1. ožujka 1993. godine izmijenio unutarnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta i izradio Program rješavanja viška radnika. Iz organizacijskih razloga prestala je potreba za radom tužiteljice koja je bila raspoređena na radno mjesto referenta plana i analize u financijsko- knjigovodstvenom sektoru.

Nezakonitost Odluke o prestanku radnog odnosa tužiteljica nalazi u tome, što prilikom utvrđivanja viška radnika tuženik da nije uzeo u obzir kriterije iz čl. 25. st. 3. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 – pročišćeni tekst) i što je nakon donošenja sporne Odluke primio u radni odnos tri nova radnika.

U dokaznom postupku je utvrđeno da tuženik nije zaposlio nove radnike na radno mjesto srednje stručne spreme, na kojem je radila tužiteljica, već je prinio u radni odnos tri pripravnice visoke stručne spreme na određeno vrijeme.

Tužiteljica u tijeku postupka nije konkretno navela, a ni dokazivala po kojim propisanim kriterijima tuženik, kod utvrđivanja viška radnika, nije dao tužiteljici prednost, pa sudovi nisu mogli ni usporediti u kojoj mjeri su ostvareni određeni kriteriji kod onih zaposlenika u odnosu na koje tužiteljica smatra da je u prednosti.

Suprotno navodima revizije, pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja nije dopušteno povodom revizije ispitivati, jer se u smislu odredbe čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) revizija ne može ni izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako nisu ostvareni razlozi navedeni u reviziji u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava, niti su u provedenom postupku nižestupanjskih sudova učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti se pobijane presude temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.