I Kž-495/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 495/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Marina Mrčele, mr. sc. Branka Brkića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. D. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 i 3 KZ/97, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. siječnja 2010 godine br. K-38/07, u sjednici održanoj 4. lipnja 2013 godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu na temelju čl. 354 t. 3 ZKP/97 oslobođeni su od optužbe i to opt. R. D. da bi djelom pod t. 1, a opt. I. M., opt. Ž. V., opt. D. Š. i opt. N. P. djelom pod t. 2 izreke prvostupanjske presude počinili kazneno djelo iz čl. 173 st. 2 i 3 KZ/97.

Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. I. M. po branitelju S. G. odvjetniku iz V. podnio je odgovor na žalbu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

Na temelju čl. 373 st. 1 ZKP/97 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž 495/10-6

Na temelju čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji sjednici vijeća nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što je prvostupanjski sud površno i nekritički cijenio obrane ostalih optuženika u odnosu na navode u obrani opt. N. P. koji su u suglasju s iskazima svjedoka, u ovom predmetu prikrivenih istražitelja i poznatih činjenica za osobe koje žive u V..

Ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da navodi opt. N. P. u obrani koju je dao pred redarstvenim vlastima i u istrazi, neuvjerljiva i stoga nevjerodostojna, iz razloga što je ovaj optuženik kasnije obranu izmijenio, a također po ocjeni prvostupanjskog suda, njegovi navodi nisu u suglasju s provjerom izlazaka iz zatvora opt. R. D. ranije M.. Prvenstveno, opt. N. P. dao je vrlo jasan opis okolnosti u kojima se našao nakon što je dao obranu pred redarstvenim vlastima kada je u zatvoru bio označen kao izdajica i izložen zbog toga napadima, prijetnjama i vrijeđanju, što dovodi do zaključka da su njegovi kasnije izmijenjeni navodi posljedica okolnosti koje je istakao sam optuženik. Konačno, na posljednjoj glavnoj raspravi dana 20. siječnja 2010 godine opt. N. P. se koristio pravom da se brani šutnjom, te na taj način pristao da se čitaju njegove ranije obrane, s tim da je na ranijoj glavnoj raspravi izjavio da ostaje kod svih svojih obrana, što upućuje također na zaključak o vjerodostojnosti njegovih prvih navoda, a kasnije izmjene u navodima posljedicom po njega vrlo neugodnih događaja, koji su uslijedili nakon njegovog vrlo preciznog i opširnog priznanja djela kojim je teretio, ne samo druge optuženike nego i samog sebe.

Nadalje, u dopisu Interpola Slovenije i MUP-a HR koji prileže spisu proizlazi da je R. D., kojem je u to vrijeme bilo prezime M., imao dozvoljene brojne izlaske iz zatvorskog kruga, koji podatak potvrđuje navode u obrani opt. N. P.. Ne može se stoga prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda o tome kako su neprihvatljivi navodi opt. N. P. iz razloga što su jednokratni izlasci iz zatvora opt. R. D. (M.) bili prekratki, jer po ocjeni suda, ako se odbije vrijeme koje mu je bilo potrebno za putovanje, onda on nije imao vremena da obavi cjelokupnu transakciju oko prodaje opojne droge, pri čemu prvostupanjski sud procjenjuje po vlastitom izračunu da vrijeme od pet sati nije dovoljno za počinjenje radnji koje mu se optužnicom stavljaju na teret. Prvostupanjski sud pritom sasvim neprihvatljivo analizira navode opt. N. P. čak kroz vozni red i trajanje vožnje autobusom od M. do V. uz stajanje na granici, pa na taj način osporava ovu obranu, zanemarujući da je opt. R. D. (M.) mogao koristiti druga prijevozna sredstva i da je vrlo dobro znao ilegalne prelaske preko granice (što proizlazi iz činjenice da je u Sloveniji izdržavao kaznu zatvora zbog kaznenog djela nedopuštenog prijelaza preko državne granice), a zaključak da se u zatvoru nije mogao koristiti telefonom sasvim je proizvoljan.

Već je ranije naglašeno, da je po navodima opt. N. P. i došlo do njihovog međusobnog dogovora o prodaji četiri stotine tableta opojne droge ecstasy za vrijeme dok su zajedno izdržavali kaznu zatvora u Sloveniji zbog istovrsnih kaznenih djela (nedopušten prijelaz preko državne granice), pa kada se sve navedeno ume u obzir, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako su navodi u obrani opt. N. P. dani pred redarstvenim vlastima i pred istražnim sucem neuvjerljivi. Pritom osnovano u žalbi prigovara državni odvjetnik

I Kž 495/10-6

okolnosti da je prvostupanjskoj presudi sasvim izostavljena analiza navoda u obrani opt. Ž. V. i opt. I. M. u odnosu na navode u prvim obranama opt. N. P. i posebno iskaz prikrivenog istražitelja koji je označio mjesto sastanka, t. j. ugostiteljski objekt u čijoj je neposrednoj blizini boravio opt. Ž. V. koji je prema navodima optužnice prodavao u navedenom periodu tablete ecstasy opt. R. D. rođ. M. posredstvom opt. I. M. i opt. N. P.. Neosnovano sud prvog stupnja pritom zanemaruje iskaz svjedokinje I. K. koji je dala pred istražnim sucem dana 8. svibnja 2002 godine (list 180 spisa), a koji iskaz posredno potkrjepljuje navode u obrani opt. N. P. dane pred redarstvenim vlastima i u istrazi, ograničavajući se u obrazloženju presude, samo na njen iskaz dan na glavnoj raspravi.

Ne može se također prihvatiti analiza obrane opt. N. P. u obrazloženju prvostupanjske presude, na način da prvostupanjski sud nalazi značajnim kontradiktornostima u navodima obrane opt. N. P., njegovu nadopunu obrane u pojedinim detaljima u istrazi u odnosu na onu danu pred redarstvenim vlastima, pa je tako neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako je kasnija percepcija u odnosu na događaj nepreciznija i stoga netočna. Nejasan je također zaključak prvostupanjskog suda o tome, kako iskaz prikrivenog istražitelja „S.“ ne potvrđuje obranu opt. N. P., jer ovaj svjedok govori o istom načinu postupanja prilikom kupnje 10.000 tableta ecstasy, kao i u ranijem slučaju kupnje 500 komada tih tableta. Pritom se čak zanemaruje da su oba prikrivena istražitelja identificirali optuženike po njihovim imenima ili nadimcima, pa je stoga neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako se iskaz prikrivenog istražitelja odnosi samo na identičan način postupanja, a ne i na osobe optuženika.

Također je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako opt. N. P. „ni u subjektivnom ni u objektivnom smislu nije bio involviran i imao bitnu ulogu u svim segmentima inkriminirane operacije prodaje veće količine opojne droge ecstasy“, iako prethodno nalazi utvrđenim da je ovaj optuženik došao na sastanak s prikrivenim istražiteljima na benzinsku crpku zajedno s opt. R. D. kao glavnim pregovaračem, a zatim provjeravao iznos na ime kupovne cijene, prebrojavajući novac. Ne samo da je na taj način opt. N. P. iskazao potpunu involviranost u cjelokupnu operaciju prodaje opojne droge i čak štoviše, u prethodnim fazama cjelokupne operacije imao detaljna i potpuna saznanja i to ne samo o količini i vrsti opojne droge, nego i cijeni (on je zato novac i brojao znajući koja je dogovorena cijena), nego je imao puna saznanja o ulozi svakog člana grupe koja je u konačnici trebala prodati opojnu drogu. Stoga se, detaljnom analizom svih provedenih dokaza u odnosu na okolnosti i faze u kojima se odvijala cjelokupna operacija oko prodaje najprije manje, a zatim na kraju i velike količine opojne droge, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako je prisutnost opt. N. P. prilikom prodaje 10.000 ecstasya, sasvim slučajna i rezultat naprosto spleta okolnosti u kojima se našao.

Kako je na taj način pogrešno utvrđeno činjenično stanje, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika podnesenu iz ove žalbene osnove, te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja, nakon što provede sve provedene dokaze, njihovom temeljitom analizom i ocjenom pravilno će i potpuno utvrditi činjenično stanje na osnovi kojeg će izvesti valjane zaključke i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 4. lipnja 2013 godine

I Kž 495/10-6

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.