Rev-1080/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1080/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.H. iz B., L. š. …, zastupanog po punomoćniku K.Z., odvjetniku iz B., protiv tužene "S. " osiguranje M.D.D. K., zastupane po punomoćniku M.K., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 27. listopada 1994., broj Gž-1854/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 31. kolovoza 1994., broj P-26/94, u sjednici održanoj 3. rujna 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev i tuženici naloženo da s naslova naknade štete isplati tužitelju iznos od 30.720,00 kn zajedno s kamatom prema čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 31. kolovoza 1994. godine do isplate, te mu naknadi parnični trošak u iznosu od 4.055,00 kn. Za preostali dio do iznosa od 40.900,00 kn tužbeni zahtjev je odbijen. Županijski sud u Bjelovaru, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je tužitelj reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku nižestupanjskih presuda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženica nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje. Revizija nije osnovana.

Pobijajući revizijom drugostupanjsku presudu tužitelj iznosi dva prigovora, prvi, da nije bilo osnova za utvrđenje podijeljene odgovornosti, a u svakom slučaju da je doprinos tužitelja visoko odmjeren, i drugi, da je visina štete utvrđena u preniskim iznosima, jer da je zahtjev sasvim realno postavljen, pa da nije bilo opravdanja za odmjeravanje naknade u nižim iznosima.

Neosnovani su izloženi prigovori tužitelja.

Utvrđeno je u postupku da je vozač M.H. prouzročio dana 31. srpnja 1993. godine prometnu nezgodu, kad je vozeći u alkoholiziranom stanju neprimjerenom brzinom sletio s ceste, kojom prigodom je tužitelj kao suvozač zadobio tjelesne povrede.

Kako je nadalje utvrđeno da je spomenuti vozač imao 0,64% alkohola u krvi i 1,20% alkohola u urinu, te da je čitavo poslije podne tužitelj bio u društvu sa spomenutim vozačem i vidio da konzumira alkoholna pića, pravilna je ocjena sudova da je i tužitelj suodgovoran za štetu koju je pretrpio. Omjer suodgovornosti pak pravilno je određen, pri čemu je vođeno računa da stupanj alkoholiziranosti nije bio naročito visok, ali da je tužitelj vidio kako vozač pije, pa se ne može uzeti da nije imao saznanja o alkoholiziranosti vozača. Stoga je omjer suodgovornosti u datom slučaju pravilno određen. I visina naknade utvrđena je u primjerenim iznosima vodeći računa o svim okolnostima o kojima u smislu propisa Zakona o obveznim odnosima ovisi visina ovih naknada. Svakako naknada nije utvrđena na štetu tužitelja, pa nema opravdanja da se tako dosuđeni iznosi povise.

Sa izloženih razloga, a jer materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, a niti počinjena ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91), trebalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 3. rujna 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)