Rev-1582/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1582/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. T. iz O., S. koju zastupa punomoćnica J. Č.-D., odvjetnica u O., protiv tuženika S. O. iz O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 22. ožujka 2001. godine broj Gž-685/01, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 11. listopada 2000. godine broj Pr-149/99, u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, te se ukida rješenje Županijskog suda u Osijeku od 22. ožujka 2001. godine broj Gž-685/01 i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 11. listopada 2000. godine broj Pr-149/99 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje kojim je odbačen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako ugovor o radu od 28. ožujka 1996. godine nije prestao 20. kolovoza 1996. godine već je i dalje na pravnoj snazi sve do dovršetka poslova na kojima je zasnovan radni odnos uz nalog tuženiku da tužiteljici uspostavi kontinuitet radnog odnosa te joj prizna sva prava iz radnog odnosa od 20. kolovoza 1996. godine do 31. prosinca 1999. godine. Istim rješenjem je obvezana tužiteljica naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.070,00 kn u roku od 8 dana.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud pobijana rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odlučivanje.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik uspostavi kontinuitet radnog odnosa i prizna joj sva prava iz radnog odnosa na određeno vrijeme, počevši od 20. kolovoza 1996. godine, time da je podneskom od 9. rujna 2000. godine ograničila svoj zahtjev do 31. prosinca 1999. godine.

Pogrešna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tužba u ovom predmetu nedopuštena, jer da tužiteljica prije podnošenja tužbe sudu nije tražila zaštitu svojih prava kod poslodavca.

Rješenje o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme od 4. prosinca 1995. godine te zatim istovrsno rješenje od 28. ožujka 1996. godine donio je stečajni upravitelj sukladno odredbi čl. 93. st. 2. i čl. 94. tada važećeg Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (pročišćeni tekst “Narodne novine”, broj 54/94 – dalje ZPNSL) budući je u vrijeme donošenja predmetnih rješenja tuženik bio u stečaju.

Rješenje o otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 1996. godine je povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice stečajni upravitelj poništio rješenjem od 4. rujna 1996. godine i u razlozima navedenog rješenja je istakao da je tužiteljici prestao radni odnos na određeno vrijeme sa danom 20. kolovoza 1996. godine.

Stečajni upravitelj je dostavio tužiteljici obavijest od 2. rujna 1996. godine u kojoj ističe da je tužiteljici prestao radni odnos na određeno vrijeme dana 20. kolovoza 1996. godine jer su dovršeni poslovi radi kojih je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen. Tužiteljica je zahtjev za zaštitu svojih prava stavila Trgovačkom sudu u Osijeku kao dopunu prigovora od 20. rujna 1996. godine te je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku od 21. ožujka 1997. godine broj St-6/96 tužiteljicu uputio da u smislu odredbe čl. 127. st. 1. ZPNSL od dostave tog rješenja pokrene postupak pred sudom radi utvrđivanja osporene tražbine – prava.

Tužiteljica je nakon toga ustala sa tužbom protiv tuženika kod Trgovačkog suda u Osijeku koji se rješenjem od 6. listopada 1997. godine broj P-281/97 oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio inskom sudu u Osijeku jer je rješenjem toga suda od 21. ožujka 1997. stvarno nadležnom Opć

godine broj St-6/95 odobrena sklopljena prisilna nagodba i stečajni postupak protiv tuženika obustavljen.

Odredbom čl. 10. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 17/01 – dalje ZR) predviđena je mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. time da je st. 1 podst.6 istog članka predvidio mogućnost da taj način zasnivanja radnog odnosa bude reguliran i drugim zakonom.

Zakon o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (pročišćeni tekst- N.N. 54/94) je odredbom čl. 93. st. 2. odredio da stečajni upravitelj po odobrenju stečajnog vijeća može zasnovati radni odnos na određeno vrijeme s potrebnim brojem djelatnika radi dovršenja započetih poslova i otklanjanja moguće štete. Tužiteljica je upravo prema navedenoj odredbi sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme pa kako cijeni da joj radni odnos na određeno vrijeme nije prestao dana 20. kolovoza 1996. godine to je zaštitu svojih povrijeđenih prava zahtijevala na način predviđen odredbom čl. 127. ZPNSL.

Iz iznesenih razloga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbacili tužbu u ovom predmetu cijeneći da tužiteljica nije ostvarila uvjete za sudsku zaštitu, jer je ona zaštitu svojih prava tražila na način predviđen odredbama ZPNSL kao specijalnog zakona u odnosu na ZR. Zbog pogrešnog pravnog stava sudovi nisu utvrdili osnovanost tužbenog zahtjeva, te je ovaj sud primjenom odredbe čl. 400. st. 4. u svezi odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo oba nižestupanjska rješenja i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

U nastavku postupka će prvostupanjski sud ocjenom predloženih dokaza utvrditi da li je tužbeni zahtjev osnovan te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 5. rujna 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.