FPž-701/2011-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: FPž-701/11

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T SKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mihovila Klapšića, kao predsjednika vijeća te Jasne Momirović i Ljiljane Percel kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Dubravke Besednik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I.B., kojeg brani ZAJEDNIČKI ODVJETNIČKI URED P.B. & M.B. iz M., zbog prekršaja iz članka 240. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona ("Narodne novine" broj: 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 108/06, 60/08, 45/09 i 56/10), odlučujući o žalbi okrivljenika I.B., podnesenoj protiv rješenja Ministarstva broj: P/I-83/11 od 3. svibnja 2011. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2013. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I.B. i potvrđuje pobijano rješenje s tim da se prekršaj okrivljenika pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 240. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, okrivljenik I.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 240. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona (prilikom pravnog označavanja inkriminiranog prekršaja omaškom ispušteno navođenje točke 1.), činjenično i pravno opisanog izrekom predmetnog rješenja, te mu je temeljem citiranog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisuća kuna).

Sukladno odredbi članka 245. stavka 1. Carinskog zakona, prema okrivljeniku je također primijenjena zaštitna mjera oduzimanja predmeta prekršaja i to: 2100 kg (dvijetisućesto kilograma) crvenog luka.

Istim rješenjem, okrivljeniku je vraćeno teretno vozilo marke FIAT DUCATO registarskih oznaka ST 690 LM, prometna dozvola broj 1731349 te ključ od navedenog vozila, a koji predmeti su oduzeti po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 14. travnja 2011. godine.

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. („Narodne novine“ broj: 107/07 – nastavno PZ), okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna).

Protiv tog rješenja, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu, zbog kako to navodi bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim rješenjem bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Iako okrivljenik izričito navodi kako prvostupanjsko rješenje pobija i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, sadržaj žalbe kojim ističe kako je temeljem njegove obrane i iskaza svjedoka B.B. vidljivo da kritične zgode s robom nije prešao državnu crtu, apostrofirajući kako je vrijednost oduzete robe minorna, nedvosmisleno ukazuje kako isto pobija zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a koju povredu kako to proizlazi iz sadržaja žalbe nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako je njegovo vozilo zaustavljeno duboko na teritoriju Republike Hrvatske, predlažući pri tom da se kao svjedokinja ispita K.G. njegova punica i to na okolnost kako je predmetna roba njezino vlasništvo, zaključujući kako slijedom svega navedenog, nije počinio inkriminirani prekršaj.

Međutim po mišljenju ovog Suda, prvostupanjsko je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju savjesne i brižljive ocjene svih u postupku provedenih dokaza, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, osnovano zaključilo kako je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenilo odgovarajuće odredbe materijalnog prekršajnog prava.

Ovakvu svoju odluku prvostupanjsko je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prije svega ispravno utemeljilo na iskazima svjedoka A.M. i I.R., policijskih djelatnika koji su neposredno nazočili kritičnom događaju. Tako je svjedok A.M. iskazujući o kritičnom događaju između ostalog u bitnom naveo, kako su on i kolega I.R. odlučili napraviti zasjedu, pri čemu su bili povezani UK vezom, te je on ostao na predjelu Provala koje se nalazi neposredno na državnoj granici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, s time da je u večernjim satima iz pravca Bosne i Hercegovine naišlo kombi vozilo sa ugašenim svjetlima, makadamskim poljskim putem, te je isto nakon otprilike 500 m zaustavljeno od strane njegovog kolege Raosa, napominjući kako je od trenutka prelaska državne granice do zaustavljanja, predmetno vozilo pratio pogledom. Kako je ovakav njegov iskaz u cijelosti potvrdio svjedok I.R., navodeći kako se svjedok A.M.nalazio neposredno na državnoj granici, dok je on otišao u dubinu teritorija Republike Hrvatske te je prilikom zaustavljanja vozila utvrdio da je istim upravljao okrivljenik, dok je suvozač bio B.B. i kako se u teretnom prostoru vozila po izjavi okrivljenika nalazila „kapula“ u količini cca 2200 kg, temeljem iskaza ovih svjedoka koji se međusobno podudaraju i nadopunjuju, prvostupanjsko je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano zaključilo kako je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Naime, odredbom članka 49. stavka 1. Carinskog zakona decidirano je propisano, kako roba koja je unesena u carinsko područje Republike Hrvatske podliježe mjerama carinskog nadzora od trenutka njezinog ulaska, te takva roba podliježe i carinskoj provjeri sukladno propisima, dok je odredbom članka 52. Carinskog zakona propisano, kako osoba koja je unijela robu u carinsko područje Republike Hrvatske podnosi carinarnici robu. Budući da je tijekom prvostupanjskog postupka nesporno utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode unio crveni luk u carinsko područje Republike Hrvatske izvan graničnog prijelaza te ga nije podnio carinarnici radi provođenja carinskog nadzora i provjere, nesporno je dokazano kako je takvim ponašanjem ostvario sva zakonom opisana obilježja inkriminiranog prekršaja.

Žalbenim navodima kojima ističe kako je temeljem njegove obrane i iskaza svjedoka B.B. vidljivo kako inkriminirane zgode nije prešao državnu crtu, ponavljajući tako obranu koju je iznio tijekom prvostupanjskog postupka, okrivljenik ne iznosi niti jednu novu činjenicu koja nije bila predmetom ispravne ocjene prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, s kojom ocjenom je suglasan i ovaj Sud. Ovo stoga, što je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak jasno ukazalo na međusobnu kontradiktornost navoda obrane okrivljenika i iskaza svjedoka B.B., a koji je svjedok kao kum okrivljenika iskazujući o kritičnom događaju pokazao očiglednu pristranost u njegovu korist. Nadalje, valja istaknuti kako su obrana okrivljenika i iskaz svjedoka B.B. u cijelosti protivni iskazima policijskih djelatnika ispitanih u svojstvu svjedoka, u čiju objektivnost i nepristranost nema razloga sumnjati niti ovaj Sud, budući da su isti vršeći svoju dužnost okrivljenika neposredno zatekli u počinjenju prekršaja, te ga nisu imali razloga teretiti bez ikakve osnove za inkriminirani prekršaj. Napokon, kako se okrivljenik tereti da je u carinsko područje izvan graničnog prijelaza unio predmetnu robu, na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja bez utjecaja je okolnost kako je zaustavljen u dubini teritorija Republike Hrvatske, na koju okolnost ukazuje sadržajem žalbe, a koju su činjenicu potvrdili svi ispitani svjedoci te ista nije niti bila sporna tijekom prvostupanjskog postupka.

S obzirom na navedeno, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve odlučne činjenice relevantne za odluku o krivnji i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa ispitivanje svjedokinje K.G., kako to predlaže okrivljenik navodima žalbe, a čije ispitivanje valja istaknuti nije predlagao tijekom prvostupanjskog postupka, iako je za ovaj dokaz znao (članak 193. stavak 5. PZ- a), po mišljenju ovog Suda ne bi dovelo do nikakve nove činjenice koja bi dovela do drugačije odluke o njegovoj krivnji.

Konačno, kako žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prava u smislu odredbe članka 202. stavka 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji, a koju osnovu okrivljenik ne ističe, sukladno navedenom, ovaj Sud je ispitao i odluku o kazni.

Za prekršaj iz članka 240. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona, za fizičku osobu propisana je novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn (tritisuće kuna) do 100.000,00 kn (stotisuća kuna),

Razmotrivši odluku o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra, kako je prilikom odmjeravanja kazne za počinjeni prekršaj, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, ispravno vodilo računa o stupnju krivnje, opasnosti djela te samoj svrsi kažnjavanja sukladno odredbi članka 36. stavka 1. i stavka 2. PZ-a. Pri tom je olakotno na strani okrivljenika cijenjena teška materijalna situacija te okolnost da je nezaposlen, dok je otegotno cijenjena njegova ranija kažnjavanost zbog počinjenja prekršaja, kao i ponašanje tijekom postupka budući da je samovoljno napustio glavnu raspravu izražavajući tako nepoštovanje prema prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

Budući da je novčana kazna odmjerena u iznosu koji je bliži posebnom minimumu novčane kazne zakonom propisane za predmetni prekršaj, takva kazna nije prestroga i odgovara okolnostima konkretnog slučaja, unatoč činjenici što je na strani okrivljenika otegotno cijenjena njegova ranija prekršajna kažnjavanost, o kojoj međutim, u spisu predmeta ne prileže vjerodostojni podaci iz kaznene ili prekršajne evidencije.

Međutim, imajući u vidu znatnu količinu robe kojom je počinjen prekršaj, prvostupanjsko je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoju odluku o kazni obrazložilo na valjan način koji u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dajući pri tome jasne i dostatne razloge, dok okrivljenik navodima žalbe ne iznosi niti jednu novu okolnost koja bi dovela u sumnju ispravnost takve odluke. U tako odmjerenoj kazni, pravilan su odraz pronašle ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa stoga ovaj Sud smatra kako je takva kazna individualizirana u dovoljnoj mjeri.

Po mišljenju ovog Suda, odmjerena novčana kazna primjerena je težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, te je opravdano očekivati da će se takvom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

Zaštitna mjera oduzimanja predmeta, primijenjena je ispravno sukladno odredbi članka 245. stavka 1. Carinskog zakona.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka, također je pravilna i utemeljena na zakonu.

Slijedom iznesenog, a sukladno odredbi članka 205. PZ-a, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. veljače 2013. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Dubravka Besednik, v. r.

Mihovil Klapšić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika I.B., branitelje okrivlj. ZAJEDNIČKI ODVJETNIČKI URED P.B. & M.B. iz M. i tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica sudske pisarnice:

Ilka Letica