Gž-2924/2013-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 34 Gž-2924/2013-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Ane Gradišek, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B., koju zastupa H. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. B. iz B., kojeg zastupa D. G., odvjetnik u S. I. Z., radi utvrđenja i diobe zajedničke imovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-958/2011-143 od 29. studenog 2012., u sjednici održanoj 30. prosinca 2014.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-958/2011-143 od 29. studenog 2012. u stavku I. izreke, i dijelu stavka IV. izreke kojim je određeno da tuženik sam snosi svoje parnične troškove.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice u razdoblju od 1972. do 1991. zajednički uložili u adaptaciju i gradnju objekta u B., sagrađenih na kč.br. …, pod nazivom oranica J.. u površini od 167 čhv i čk.br. … pod nazivom oranica J. u površini od 168 čhv, obje dolaze upisane u zk.ul.br. … k.o. B.., iznos od 596.517,65 kn i to u ulični stambeni objekt i dvorišnu stambeno gospodarsku zgradu iznos od 394.670,30 kn, u štagalj i staju iznos od 17.535,20 kn, u svinjac iznos od 33.176,52 kn, za gradnju gospodarskog spremišta iznos od 47.415,00 kn, za izgradnju garaže za poljoprivredne strojeve iznos od 61.624,38 kn, za izgradnju ograde, dvorišta i bunara iznos od 42.389,76 kn, i to tužiteljica u omjeru od 40 % što bi predstavljalo iznos od 238.607,06 kn a tuženik u omjeru od 60 % što bi predstavljao iznos od 357.910,59 kn i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 238.607,06 kn s zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (29. studenog 2011.) do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena (stavak I. izreke) i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnice (stavak IV. izreke).

Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice sadržajno opisan u stavcima dva i tri izreke prvostupanjske presude (stavak II. i III. izreke).

Pravomoćna je prvostupanjska presuda u stavcima II. i III. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoje parnične troškove.

Protiv presude u stavku I. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je određeno da tuženik sam snosi svoje parnične troškove, žali se tuženik iz razloga određenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., dalje u tekstu: ZPP-a), predlaže ukidanje ili preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 14.328,12 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

Predmet spora jest tužiteljičin zahtjev na utvrđenje zajedničke imovine stečene radom tijekom trajanja bračne zajednice stranaka i dioba iste, isplatom iznosa od 596.517,65 kn /list 261., 153. spisa/ (čl. 279. u vezi s čl. 271., čl. 280. st. 2., čl. 281. Zakonu o braku i porodičnim odnosima /Narodne novine, broj: 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., dalje u tekstu: ZBPO-a/, čl. 364. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011., 125/2013./, čl. 13. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991., dalje u tekstu: ZOVPO-a/) s zakonskim zateznim kamatama od 1. ožujka 1991. do isplate i naknada parničnih troškova (čl. 154. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 148/2009./).

Činjeničnu osnovu predloženih pravnih posljedica istaknutih konačno specificiranim tužbenim zahtjevom čine tužiteljičini navodi da je zajedno s tuženikom kao bračnim drugom u razdoblju od 1972. do 1991. s jedne strane i njegovim roditeljima s druge strane ulagano u nekretnine tuženikovih roditelja, odnosno da je zajedničkom imovinom stečenom radom za vrijeme trajanja bračne zajednica višestruko povećana vrijednost istih, zbog čega traži da joj tuženik na ime njezina udjela isplati navedeni iznos s zakonskim zateznim kamatama.

Utvrdio je sud prvog stupnja:

- da je faktična i ekonomska bračna zajednica stranaka trajala od 1972. do 1991., a brak razveden 1994.,

- da je u razdoblju od 1972.do 1991. bitno povećana vrijednost nekretnina (kč.br. … oranica J. sa 167 čhv i kč. br. … oranica J. sa 168 čhv s kućom, gospodarskim zgradama, pomoćnim objektima i garažom), i to s jedne strane imovinom stečenom radom stranaka tijekom trajanja njihove bračne zajednice, a s druge strane imovinom tuženikovih roditelja (u vrijeme zaključenja braka stranaka 1972. na kč.br. … i kč. br. …, postojala je stara kuća i prizemlje nove kuće, dimenzije oko 9x9 m, u kojoj je bila uređena jedna soba, i u koju su stranke uselile po zaključenja braka, dok su roditelji tuženika ostali u staroj kući, za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka kuća je dograđena na način da je podignut jedan kat na objektu i postavljeno krovište /1973./, postavljene su iste godine instalacije u kući, 1974. ožbukan je ostatak prizemlja te cijeli kat objekta, 1976. na kući je stavljena vanjska fasada, 1979. sagrađena je i ljetna kuhinja, kotlovnica i manja garaža, 1981. velika garaža i svinjci, a uz garažu i gospodarsko spremište na kat, 1990. pušnica za meso, za vrijeme trajanja braka asfaltirano je dvorište, stavljena betonska glazura na štagalj, izbušen je bunar izgrađen od betonskih cijevi, 1978. i 1979. oko cijele nekretnine postavljena je žičana ograda s betonskim parapetom),

- da je ukupna vrijednost objekata 1.061.541,00 kn,

- da je do zaključenja braka stranaka postojeći dio objekata imao vrijednost od 176.630,00 kn,

- da svota od 789.340,61 kn čini vrijednost uloženu u objekte, nakon umanjenja zbog starosti objekta,

- da je u štagalj uložen iznos od 35.070,40 kn, svinjce iznos od 66.355,04 kn, gospodarsko spremište uz garažu 94.843,00 kn, ljetnu kuhinju, kotlovnicu i manju garažu iznos od 122.648,76 kn, asfaltiranje dvorišta, bušenje i izgradnju bunara, postavljanje žičane ograde s betonskim parapetom iznos od 84.779,52 kn,

- da su kroz cijelo vrijeme ulaganja tužiteljica i tuženik radili i primali plaću s tim da je plaća tuženika bila znatno veća, da su oboje dodatno zarađivali kao domari, s tim da je tužiteljica brinula za domaćinstvo i kćer od 1973. do 1979. od kada su se za dijete brinuli tuženikovi roditelji,

- i da su tuženiku na temelju rješenja o nasljeđivanju iz smrti njegovih roditelja uručene iste nekretnine.

Zaključio je sud prvog stupnja da su parnične stranke s jedne strane, imovinom stečena radom za vrijeme trajanja njihove faktične i ekonomske bračne zajednice, doprinijele uvećanju vrijednosti predmetnih nekretnina u jednoj polovini dijela, a drugu polovinu vrijednosti istih nekretnina da čini imovina tuženikovih roditelja, da tužiteljičin doprinos u ½ dijela iznosi 40%, a tuženikov 60%, zbog čega da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos od 238.607,06 kn, ili 40% od ½ dijela (40% od 596.517,65 kn) s zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno odlučio je na naveden način. Tuženik, pozivom na navedene žalbene razloge, osporava zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, utoliko što smatra da nije bio pasivno legitimiran po stvarnopravnom zahtjevu s obzirom da se radilo o nekretnini njegovih roditelja, a niti da je pasivno legitimiran po obveznopravnom zahtjevu s obzirom da tužiteljica nije dokazala da bi ulagala u nekretnine njegovih roditelja, a time niti osnovanost tog tužbenog zahtjeva, vezano za koje da je nastupila zastara, i da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je sud u Njemačkoj utvrdio zarade stranaka.

Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz svoje stvarne nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev ne teče druga parnica, nije pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasnih razloga, sukladno stanju spisa, koju je moguće ispitati.

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. To iz razloga što je argumentacija prvostupanjskog suda rezultata zaključivanja o svakom dokazu posebno i svim dokazima zajedno, i što je kao takva jedino pravno prihvatljiva.

Neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju po predloženim pravnim posljedicama istaknutim obveznopravnim zahtjevom. To iz razloga, a što tuženik očito gubi iz vida, što imovinu stečenu radom tijekom braka čini i suvlasnički udio na onoj imovini koja je zajednički stečena radom bračnih drugova i ostalih članova domaćinstva, a što jest slučaj u konkretnom predmetu, s tim da se u takvim okolnostima suvlasnički udio bračnih drugova u odnosu na suvlasničke udjele ostalih članova domaćinstva utvrđuje prema kriterijima koja vrijede za stjecanje suvlasništva (čl. 13. ZOVPO-a), a zatim tako utvrđeni suvlasnički udio bračnih drugova dijeli između njih prema kriteriju koji vrijedi za diobu zajedničke imovine (čl. 281. ZBPO-a), i što svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 279. ZBPO-a) i tražiti podjelu te imovine (čl. 280. st. 2. ZBPO-a).

Nije ostvaren žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, tuženik očito gubi iz vida da kod podjele imovine koju su bračni drugovi stekli tijekom braka nije odlučna samo činjenica koliko je koji od njih pridonio kod ulaganja u pojedine dijelove nekretnine i koliko je koji od njih zarađivao, već koliko je uopće svaki od njih pridonio stjecanju te imovine, bez obzira je li u tom pravcu postojala i volja bračnih drugova, odnosno da je za razrješenje predmetnog spora odlučna činjenica postojanja braka i činjenica rada, a koje činjenice je sud prvog stupnja pravilno utvrdio.

Osim toga, suprotno neosnovanim žalbenim navodima, doprinos tužiteljice u imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i jest utvrđen u manjem obimu s obzirom na nespornu činjenicu zarade stranaka utvrđene po sudu u Njemačkoj (65,44% tuženik, 34,54% tužiteljica /list 265. spisa/).

Stoga, i po ocjeni ovog suda, navedene odlučne činjenice kao izvjesne, opravdaju zaključak suda prvog stupnja da je na temelju odredbe čl. 279., u vezi s čl. 271., čl. 280. st. 2., čl. 281. ZBPO-a tuženik dužan isplatiti tužiteljici naloženi iznos s zakonskim zateznim kamatama.

Suprotni žalbeni navodi su bez pravnog uporišta.

Tuženik je po prvi put u žalbi iznio prigovor zastare, što nije moguće (čl. 352. st. 2. ZPP-a), a zbog čega predmetna žalba u tom dijelu niti nije razmatrana.

S obzirom na podjednak uspjeh u predmetnoj parnici, pravilno je sud prvog stupnja odlučio da tuženik sam snosi svoje parnične troškove (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

Kako tuženik nije uspio s predmetnom žalbom to i trošak iste pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Neosnovanost žalbenih navoda i nepostojanje razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnova su postupanja po ovlaštenju iz čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. za stavak II., zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2014.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.